Sezona 2013/14

Proljeće

Nakon dvije godine Omarska se vratila u Drugu ligu RS – grupa zapad i odigrala sjajno, posebno jesenji dio sezone. Ekipa je faktički ostala na okupu. Klub su napustili samo golman Štikovac i Đenadija. Od novajlija u  klub su došli faktički juniori: golman Petrović, te Vujasin, Milaković i Ritan. Trener je i dalje ostao Milenko Vuleta, a neizmjenjena je ostala i uprava na čelu sa Krecelj Svetozarom.

Dakle, na golu je uglavnom bio Begović, osim u poslednja dva kola kada ga je zamjenio Petrović. U Odbrani su stameni bili Romanić Bojan i Nišević Dejan na mjestu štopera, te Anđić Vladan, Romanić Darko i Nišević Nemanja kao bekovi. Nastupio je i Malešević, ali je zbog povreda, propuštanja priprema i kasnijeg nesporazuma sa trenerom Vuletom odigrao svega 4 nekomplente utakmice.

Što se tiče sredine terena, tu su dominirali: Krecelj, Grahovac, Romanić Dejan,  Jaćimović i  Zdjelar Darko, sve već iskusni igrači sa dosta utakmica u nogama. U vrhu napada su sjajno igrali Panić i Hrvaćanin, te iskusni Miljević. Nažalost i Panić je došao u sukob sa trenerom Vuletom, pa nije nastupio u poslednjih pet susreta.

Dakle, vratili smo se u drugu ligu, koju smo shvatili veoma ozbiljno. Oslonili smo se na vlastite snage i prošli dosta dobre pripreme. U ligi su se izdvojili Tekstilac i Krupa kao favoriti za titulu i plasman u prvu ligu, a Omarska je odigrala sjajnu jesen i završila kao trećeplasirana.

Već na samom startu prvenstva dočekali smo pojačanu Slogu iz Srpca i odigrali naš najbolji susret. Odgovorno, brzo, precizno, te smo slavili sa 2-0 i pokazali da se ove godine na nas mora ozbiljno računati. Nakon toga smo u Prnjavoru odigrali neriješeno sa Ljubićem 1-1, nažalost ispostavilo se da nam je to bio jedini bod sa strane. Međutim, kod kuće smo bili nemilosrdni i veoma efikasni. Vrlo ubjedljivo smo savladali renomirane klubove (Ozren 4-1, Laktaši 4-0, BSK  4-0, Naprijed 4-2). Samo je Župa uspjela odnijeti bod iz Omarske. Meč je završen 2-2,  a Župa je izjednačila u poslednjim sekundama, golom direktno iz kornera. Što se tiče gostovanja, deklasirani smo samo u Derventi gdje smo poraženi 5-0. U ostalim susretima smo igrali otvoreno, ali nismo uspjeli osvojiti poneki bod. Posebno nas boli poraz u Majdanu 2-1 protiv ove godine slabe Gomionice, jer smo morali pobjediti u tom susretu.

Sve u svemu, uspješna jesen, koju smo završili kao trećeplasirani.

U drugi dio sezone smo ušli sa faktički istom ekipom. Iz Trnopolja je došao Pađan Aleksa, u prvi tim je prešao Rosić Branko, prva četiri kola je igrao i Kvočka Radomir, a značajnije se angažovao Rosić Đorđe.

Najvažnija dešavanja su se dešavala ipak u toku zimske pauze. Konkretno, zima je bila dosta topla i čitavo vrijeme su trajali radovi na izgradnji tribina. Tribine kapaciteta 300 mjesta (polovina tribina po konačnom projektu) su završene  i svečano otvorene 16.marta.2014. godine. U Omarskoj je gostovao renomirani protivnik Ljubić iz Prnjavora, a da ugođaj bude potpun pobrinuli su se i fudbaleri koji su pred prepunim tribinama slavili 2-1.

Kao što rekoh, u drugi dio sezone smo ušli sa faktički istom ekipom, ali sa daleko težim rasporedom. Pošto bodovna razlika nije bila velika, cilj je bio izboriti opstanak. Došlo je i do promjena u ostalim ekipama. Ozren je mnogo pojačao sastav, a Naprijed i Sloga iz Srpca su ostali sa veoma slabim timovima, tako da je bitka za opstanak bila dramatična do poslednjeg kola. Jedino je Gomionica iz Majdana čitavo vrijeme mnogo zaostajala i držala fenjer.

Mi smo u prvom kolu gostovali kod veoma slabe ekipa Sloge iz Srpca, ali je i Omarska odigrala katastrofalno i neočekivano je poražena sa 1-0, potom smo savladali Ljubić i Gomionicu u Omarskoj i otišli na gostovanje u Laktašima. Gubili smo 2-0, ali smo uspjeli izjednačiti na 2-2, pa čak i propustiti sjajnu priliku za pobjedu u finišu utakmice.

Međutim, tada smo ušli u surovi dio žrijeba, a zadesile su nas i povrede ključnih igrača (Romanić Bojan, Hrvaćanin, Krecelj). U Omarskoj su  nas sa po 3-0 savladali Krupa i Tekstilac (ekipe koje su se borile za titulu), a poraženi smo u gostima kod Župe 4-2. Gostujuće utakmice protiv BSK-a i Naprijeda smo igrali u Krupi na Vrbasu (zbog poplavljenih terena u Banjaluci), ali nismo uspjeli iskoristiti činjenicu što je susret odigran na neutralnom terenu. Od Naprijeda smo poraženi sa 3-1, a BSK nam je nanio pravu katastrofu, čak 7-0. Vrlo čudan i neozbiljan poraz, jer BSK uopšte nije bio kvalitetnija ekipa od Omarske.

Sve u svemu, uslijed serije od pet poraza iz vrha tabele došli smo u zonu borbe za opstanak, ali smo tri poslednja kola odigrali sigurno. U odlučujućem susretu smo u Omarskoj sa 3-2 savladali Mladost iz Donje Slatine. To je bio vrlo težak meč zbog niza poraza. Propustili smo mnogo šansi, plašili smo se kazne, ali smo uspjeli slaviti i u poslednja dva kola ući dosta mirni. Tada su Republiku Srpsku zadesile nezabilježene pojave, pa je prvenstvo prekinuto na 14 dana, a kada je nastavljeno Omarska je prvo u pretposlednjem kolu odigrala 1-1 u Žeravici, a potom smo u poslednjem kolu savladali Liješće sa 5-3 i na kraju zasluženo zauzeli šesto mjesto.

U tom poslednjem kolu desilo se nešto čudno, gledano iz ugla prosječnog stanovnika Balkana, naviknutog na korupciju, namještaljke, štele, puštanja. Sve ekipe su odigrale pošteno i sportski, iako je bilo mnogo najava o namještanjima. Omarskoj i Liješću je odgovaralo neriješeno za siguran opstanak, ali Omarska je sačuvala obraz i slavila 5-3. BSK je takođe odigrao pošteno i slavio 1-0 protiv Mladosti iz Slatine i tako gurnuo Mladost u baraž, iako BSK-u ta pobjeda nije ništa značila.

Na kraju je Tekstilac zasluženo postao prvak. Krupa je kao druga otišla u baraž za prvu ligu. Mladost iz Slatine je igrala baraž za opstanak, a iz lige su ispali velikani Sloga iz Srpca i banjalučki Naprijed, te Gomionica iz Majdana, koja je tako okončala svoje šestogodišnje bitisanje među drugoligašima.

Faktički, ovo šesto mjesto je četvrti najbolji plasman Omarske u njenoj istoriji, a najbolji u sistemu takmičenja sa dvije grupe drugih lige. Osim toga, izgrađene su tribine kapaciteta 300 mjesta i teren je redovno zalivan u ljetnom periodu. Ovo sve je posebno značajno jer je ostvareno apsolutno vlastitim snagama, sa igračima od Trnopolja do Verića i od Marićke do Lamovite. Vjerovatno ćemo se nekada sa sjetom sjećati ove sezone.

Što se tiče individualnog učinka, ukupno je nastupilo 24 fudbalera, ali 12 fudbalera je iznijelo ogromnu glavninu tereta. Debitovali su Petrović Nemanja, Rosić Branko, Pađan Aleksa, Vujasin Saša, Ritan Davor i Milaković Nebojša. Najviše utakmica (25) je odigrao Romanić Dejan, a po jednu manje Jaćimović, Grahovac i Nišević Dejan. MVP prvenstva je Jaćimović, koji je tako nakon tri godine smijenio Romanić Bojana sa te pozicije. Najbolji strijelac sa trinaest golova je takođe Jaćimović koji je time  nakon dvije godine skinuo krunu najboljeg golgetera Hrvaćanin Miši. Treću godinu zaredom, najbolji prosjek ocjena je imao Krecelj Anando (6,82), koji je čitavu sezonu bio kapiten i pravi lider ekipe.