Druga prvoligaška sezona za FK Omarsku je bila mnogo turbulentnija i teža nego debitantska. Reklo bi se očekivano. Ekipa je u principu ostala u istom sastavu kao i ekipa koja je završila prethodnu sezonu, a kao pojačanja su došli iskusni Rastoka Marinko i mladi Jovičić Dragoslav. Međutim, već u pripremnom periodu se vidjelo da nešto ne štima. Nije se treniralo kao prošle godine i to se vidjelo na pripremnim utakmicama. Omarska je ubjedljivo poražena u svim pripremnim utakmicama (od Čelinca 3-0, Jedinstva iz Žeravice sa 3-1, Željezničara ST sa čak 6-1 i u generalci od Slobode iz Mrkonjić Grada sa 4-1)
Što se tiče sastava, ekipu je sa klupe na početku i dalje vodio Vuleta Milenko. Na golu je bio Jokić Mladen, a mjenjao ga je Begović. U odbrani su nastupali: Romanić Bojan, Romanić Dragan, Stojnić, Anđić, Ratković Mario, Lajić, Jovičić, Nišević i Marko Jokić. U sredini terena su igrali: Grahovac. Romanić Darko, Šunić, Vračar i Zdjelar. A u napadu smo bili najubojitii: Jaćimović, Rastoka, Panić, Krecelj, te Lukas Gavranović i Stević na početku prvenstva. Posebno treba izdvojiti malde Stojnića i Šunića koji su u potpunosti stasali za prvoligaška nadmetanja, te Marića, Ćupa i Davida Jaćimovića koji su od ove sezone priključeni prvom timu.
Sa puno zebnje smo ušli u prvenstvo, a ispostavilo se i sa pravom. U prvom kolu smo kod kuće poraženi sa 1-0 od ambiciozne ekipe Zvijezde 09, a već u drugom kolu smo doživjeli težak i neugodan poraz na gostovanju u Janji. Prosječna ekipa Podrinja je slavila sa čak 5-1 i uprava je bila prinuđena da donese jednu tešku odluku, vjerovatno najtežu u istoriji kluba, otpušten je trener Vuleta Milenko. Jednostavno, bila je evidentna kriza treninga, odnosa, i što je najvažnije rezultata. Ekipu je nakon toga preuzeo Jelisavac Zlatko kome je u ulozi trener-igrač pomagao Krecelj Anando, a kasnije i iskusni Lazo Jovanić iz Laktaša.
Bili su to veoma teški trenuci za klub. Loši rezultati, mnogo kritika od strane navijača, ali uprava, treneri i igrači su zauzeli jedini ispravan put. Radilo se mnogo bolje, u tišini, jer smo znali da je to jedini put za izlazak iz krize i da će rezultati kasnije doći. Imala je Omarska i mnogo kadrovskih problema, nakon dva kola Stević je prešao u Brdo, a zbog raznoraznih problema (povrede, poslovne obaveze, kartoni…) ostali smo vremenom i bez Romanić Bojana, Romanić Dragana i Lukasa, a jedno vrijeme i bez Vračara, Anđića i Panića.
Bilo kako bilo, prvenstvo je nastavljeno. U trećem kolu Sloboda iz Novog grada je sa 3-1 slavila u Omarskoj, uz mnogo kritike na račun glavnog sudije Maksimoviće, a onda u četvrtom kolu Omarska je gostovala u Modriči i golom Rastoke slavila sa 1-0 , te tako došla do prvih bodova. Svi su tada mislili da je kriza prebrođena i da će odmah uslijediti bolji rezultati, posebno jer su slijedile dvije utakmice kod kuće. Međutim, sa Slavijom je Omarska odigrala neriješeno 2-2 (iako je Salvija vodila 2-0), a potom je uslijedio i bolan poraz protiv Kozare iz Gradiške 2-1. Težak period je završen sa tri ubjedljiva poraza, 6-0 od lidera Krupe, 8-4 od ekipe Laktaša u Omarskoj, te 3-1 na gostovanju kod Tekstilca u Derventi.
Sve u svemu, nakon polovine prvenstva, Omarska je sa samo 4 boda bila na pretposlednjem mjestu u veoma teškoj situaciji. Ekipu je tada pojačao Luka Banović, koji je ranije nastupao za Krupu, a stigao je kao slobodan igrač i pokazao se kao zaista pravo pojačanje na pozicije štopera. U drugoj polovini jesenje polusezone Omarska je imala i lakši raspored, pa su počeli i bolji rezultata.
U desetom kolu je kod kuće savladana kvalitetna ekipe Sutjeske sa 2-1, a potom je Omarska osvojila bod na gostovanju u Vojkovićima kod Famosa, bilo je 1-1. U dvanaestom kolu Omarska je po prvi put dočekala još jednog velikana, Radnika iz Bijeljine, a nakon uzbuidljive utakmice konačan rezultat je bio 1-1.
Do kraj polusezone, Omarska je igrala takođe odlično, sve bolje i bolje, osim na dva gostovanja, u Prnjavoru i Mrkonjić Gradu. U Prnjavoru je Ljubić lako slavio sa 2-0, a potom je Omarska takođe veoma lako svladala Drinu iz Zvornika sa 3-0.
Posebno se treba izdvojiti utakmica u Banjaluci. Omarska je protiv Željezničara odigrala odličnu utakmicu uz veliku podršku brojnih navijača. Iako je isključen Vedran Panić i iako je bilo mnogo protesta na sudijske odluke, Omarska je na kraju slavila sa 2-1 i napravila sjajnu uvertiru za duel sa Rudarom.
Utakmica sa Rudarom (prva prvenstvena u istoriji) je predstavljala pravi praznik fudbala. U veličanstvenoj atmosferi Omarska je pobjedila 1-0 golom Milana Vračara za veliko slavlje domaćih igrača i navijača. Što je najvažnije, Tribine su bile prepune, domaćih i gostujućih navijača, bez ijednog incidenta.
U poslednjem kolu, istrošena i desetkovana Omarska nije imala snage za ozbiljniji otpor i pretrpjela je težak poraz na gostovanju u Mrkonjić Gradu sa 6-1.
Sve u svemu, na kraju još jedna uspješna polusezona, Omarska je polusezonu završila na jedanaestom mjestu sa 18 bodova, pet više od zone ipadanja i sa lakšim rasporedom na proljeće.
Ako je jesenji dio prvenstva bio težak, onda je proljeće bilo još teže. U zimskoj pauzi Omarsku su napustili Lukas Gavranović, Dragan Romanić, a Lajić je uzeo pauzu od fudbala, nadamo se kratku. Kao pojačanja su došli mladi Luka Vujičić, golman iz Kanade i Kopanja Nikola iz Proletera (Teslić) koji su se pokazali kao dobra pojačanja, a prve minute u seniorskom pogonu su odigrali mladi Trkulja, Radulj i Sekulić.
Međutim, veliki problem je bio zbog zgusnutog rasporeda, velikog broja utakmica i ogromnog pritiska koji se nadvio nad ekipom Omarske, koja se faktički do poslednjih sekundi borila za opstanak i svaki bod je bio kao kuća. Osim toga, veliki broj ekipa se borio za opstanak, ali i da izbjegne baraž, čitavu polusezonu se mnogo više pričalo o nekakvim puštanjima, dogovoranjima i da će u tim igrarijama na kraju Omarska biti najslabija karika i ispasti, tako da je proljetna polusezona bila zaista teška i čitavo vrijeme se igralo u velikom grču.
U prvom proljetnom kolu poraženi smo na gostovanju kod ekipe Zvijezde 09, ubjedljivo 6:2. Već tada se vidjela jedna neobična tendencija koja će pratiti Omarsku čitavu proljetnu polusezonu. Kod kuće je Omarska igrala veoma tvrdo, nije zabilježila ni jedna poraz i primila je samo 3 gola za čitavu polusezonu (a postigla 10), a u gostima je takođe postigla 10 golova, ali primila čak 34 i nije osvojila ni jedan bod. Jednostavno, u gostima su odigrane i neke dobre utakmice, ali falilo je malo sreće, ponekad malo više koncetracije da se donese poneki bod.
Omarska je odlučujuće utakmice igrala na svom terenu već na početku proljeća. Prvo smo savladali Podrinje iz Janje sa 1-0, a potom smo odigrali neriješeno sa Modričom 0-0. Na obe utakmice smo dominirali, stvarali mnogo prilika, ali se vidjelo da će zbog velikog pritiska biti veoma teško dolaziti do pobjeda. Da smo pobjedili Modriču, vjerovatno bi i ostatak prvenstva odigrali mnogo lakše i mirnije.
U gostima smo redali poraze. Poraženi smo ubjedljivo 3-0 u Novom Gradu, a potom dva nesretna poraza. U Istočnom Sarajevu smo poraženi protiv Slavije 2-1, a u Gradišci nas je Kozara savladala sa 4-3. U oba susreta smo morali i trebali po prikazanoj igri osvojiti bar bod, ali smo spletom nesretnih okolnosti poraženi.
Ono što smo prosuli protiv Modriče vratilo se veličanstvenom pobjedom 1-0 protiv Krupe, najbolje ekipe u ligi , koja se dominantno prošetala do titule. Odigrala je Omarska tu utakmicu borbeno i kvalitetno i sasvim zasluženo savladala favorizovanog protivnika. Međutim, sedam dana kasnije ponovo kiks. I pored dominacije svih 90 minuta Omarska je kod kuće odigrala samo 0-0, protiv Tekstilca i tako poništila pobjedu protiv Krupe, te se u finiš prvenstva ušlo u grčevitu borbu za opstanak.
Poraženi smo u Foči 3-2, a potom smo savladali Famos 2-1. Ponovo jedna utakmica sa mnogo propuštenih prilika u kojoj je Famos izjednačio iz jedne jedine akcije, ali je Vračar u finišu utakmice pogodio za veoma vrijedne bodove. Deklasirani smo potom u Bijeljini sa 5-0, a više od poraza nas je pogodila teška povreda Ratković Maria koji se nije oporavio do kraja sezone. Osim Maria, problema sa povredom su imali i Panić, Rastoka, kasnije se povrijedio i Grahovac, a kada se uzmu u obzir i problemi sa kartonima, Omarska je u finiš prvenstva ušla desetkovana i iscrpljena, ali svi u klubu su se skupili i dali svoj maksimum, kako bi se prvenstvo uspješno okončalo.
Omarska je uspjela kod kuće savladati i Ljubić, ponovo teško i u grču sa 1-0, a potom je poražena u Zvorniku sa 3-1. Ipak ispostaviće se na kraju da je taj gol Kopanje u Zvorniku bio zlata vrijedan, jer je Omarska imala bolji međusobni skor od Drine. U poslednja tri kola Omarskoj su trebale bar dvije pobjede, ali osluškivali su se rezultati i sa drugih terena.
Omarska je prvo savladala Željezničar Sport Team iz Banjaluke sa 2-1, a potom je poražena u Prijedoru od Rudara 2-0. Iako su svi smatrali da će Rudar pustiti bodove Omarskoj, to se nije desilo, odigrana je fer i korektna, sportska utakmica, pred dosta gledalaca. Omarska je promašila penal, Rudar je to kaznio i zasluženo pobjedio.
I onda epilog u poslednjem kolu. Omarska je dočekala Slobodu iz Mrkonjić Grada i slavila sa 3-1. I u ovoj utakmici je Omarska promašila penal, što samo govori u kakvom grču su igrali fudbaleri Omarske, koji su promašili čak 5 penala tokom prvenstva. Da su igrači Omarske bili smireniji samo sa bijele tačke, vjerovatno bi mnogo ranije obezbjedili opstanak. Pobjednik je faktički riješen tri minuta prije kraja utakmice kada je Krecelj postigao treći gol za Omarsku i donio ogromno olakšanje igračima i brojnim navijačima. Osluškivao se u Omarskoj i rezultat iz Laktaša, gdje su Laktaši savladali Drinu iz Zvorniku, i tako je Drina završila u baražu, a Omarska obezbjedila opstanak.
I ove sezone Omarska je igrala srcem, borila se i izborila, a to su prepoznali i brojni gledaoci, pa je Omarska i ove sezone bila ubjedljivo najgledanija prvoligaška ekipa sa najboljom publikom u čitavoj RS. Utakmice Omarske je gledalo više od 11.000 gledalaca.
Što se tiče individualnog učinka. Ukupno je nastupilo 29 igrača, a najviše, po 32 utakmice su odigrali Jaćimović Ognjen i Stojnić Duško, s tim da je titulu MVP-ija ponio Jaćimović Ognjen koji je skupio najveći zbir ocjena – 205, što je najveći zbir ocjena u istoriji kluba. Najbolji prosjek ocjena je imao Rastoka Marinko koji je odigrao 30 utakmica i zabilježio prosjek od 6,43, a najbolji strijelac ekipe je bio Jaćimović Ognjen sa 11 postignutih golova. Ogi je tako treći put postao MVP, nakon 2014 i 2016 godine, a čak peti put je najbolji strijelac ekipe.
U kupu RS, Omarska je u okviru prvog kola izbacila Borac iz Kozarske Dubice, a u osmini finala je eliminisana od ekipe Slavije. Ove sezone nismo nastupali u Kupu BiH.
Što se tiče infrastrukture, odrađeni su ogromni radovi na postavljanju novog modernog sistema za navodnjavanje. Materijal je donirao Mittal, a radove su izvodili članovi uprave i simpatizeri.
Na kraju, može se reći, jedna teška, ali uspješna sezona u kojoj su ostvareni ciljevi i izboren opstanak u prvoligaškom društvu.







