Category: 
Treća prvoligaška sezona je bila veoma teška za Omarsku. Na kraju je Omarska završila na poslednjem mjestu i nakon tri sezone ispala iz prvoligaškog društva. Šta reći. Jednostavno, jedna sjajna generacija polako stari i odlazi sa fudbalske scene, tako da je Omarska u ljetnoj pauzi bila primorana da po prvi put napravi mnogo promjena u prvom timu. Osim toga, došlo je i do finansijske nestabilnosti, troškovi takmičenja, posebno omladinskih selekcija su porasli, prihodi su malo opali i sve se to reflektiralo na rad klub. Na to sve su se lančano nastavili problemi sa povredama, nesretni porazi i kada se sve sabere na kraju možemo biti i zadovoljni jer smo uspjeli odigrati do kraja.
Dakle, iz raznoraznih razloga, uglavnom finansijskih, Omarska nije uspjela zadržati neke veoma važne igrače, kao što su Rastoka, Banović, Jokić Mladen, a kasnije i Bojan Romanić. Čitavu polusezonu su zbog povreda propustili Grahovac i Ratković Mario, a u toku polusezone su se povrijedili Romanić Darko (već u drugom kolu), Vladan Anđić (u šestom) te Krecelj u trinaestom. Što je puno, puno je. U klub su tokom ljetne pauze došli: Kovačević Milan, braća Nišić Lazar i Đorđe, Sajak, Marin, Mikić i Petković. Svi oni su odigrali na očekivanom nivou i zadovoljili svojim igrama, ali je bilo očigledno zbog velikog broja povreda i dolaska novih igrača, treba vremena da se ekipa uigra, a Omarsku je ranije posebno krasila baš ta uigranost, jer je Omarska faktički deset godina igrala u istom sastavu.
Trener je ostao Zlatko Jelisavac, a kao pomoćni trener stručni štab je pojačao Keranović Saša, koji se zaista istakao stručnim i odgovornim radom i dosta uticao da pripreme budu odrađene na vrhunskom nivou tako da smo sa dosta optimizma čekali početak prvenstva.
Dakle, na golu je uglavnom bio Vujičić, a dva puta ga je mjenjao Begović. U odbrani su igrali: Stojnić, Sajak, Jovičić, Petković, Lajić, te Romanić Bojan i Krecelj. Lijevog beka je igrao Vladan Anđić do povrede, a potom uglavnom Nišić Lazar, kojem to nije prirodna pozicija, ali se odlično snašao. U sredini terena su igrali Zdjelar, Kovačević, Vračar, Nišić Đorđe, Marin i Mikić, a u vrhu napada Kopanja, Panić i Jaćimović. Mladi juniori Trkulja i Bataz su skupili po neku dragocjenu minutu u prvoligaškom društvu.
Prvenstvo se čekalo sa nestrpljenjem i onda u tridesetoj sekundi sve se srušilo kao kula od karata i na neki način nagovjestilo sumornu jesen. Naime , u prvom kolu smo dočekali novajliju Borac iz K. Dubice sa dosta optimizma. Međutim, u tridesetoj sekundi dosuđen je penal za goste , a na to sve isključen je i Lajić i od tog momenta sve je nekako krenulo nizbrdo. Poraženi smo u tom prvom susretu kod kuće sa 2-0 i ispostaviće se da će ovo biti veoma neuspješna jesen u pogledu utakmica u Omarskoj.
U drugom kolu gostovali smo u Zvorniku i odigrali neriješeno protiv Drine 1-1, golom Marina u poslednjim sekundama. Rijedak momenat kada je Omarsku pogledala sreća ove jeseni. U trećem kolu novi poraz kod kuće. Po prvi put u istoriji, dočekali smo Leotar iz Trebinja i poraženi smo sa 1-0 u jednoj tvrdoj utakmici bez mnogo prilika. Potom smo gostovali kod Laktaša i dobro smo namučili favorizovane domaćine, držali se u igri do samog kraja, da bi u poslednjim trenucima primili dva gola i poraženi smo sa 5-2.
Čitave jeseni, Omarska je igrala dobro protiv najboljih ekipa. Tako je u petom kolu sa 1-0 savladala BSK ne dozvolivši gostima da ozbiljnije ugroze gol Omarske i tada je izgledalo da se kockice polako sklapaju. Međutim, tada je uslijedio niz od tri poraza. Prvo smo poraženi u gostima kod Famosa sa 3-0 (u jedinoj utakmici gdje nas je protivnik potpuno nadigrao i trebao je i ubjedljivije slaviti), a potom smo doživjeli dva neugodna poraza kod kuće od Slobode iz Mrkonjić Grada (1-2) i Sutjeske iz Foče (1-3). Može se reći, kolaps sistema. Bili smo prikovani za dno prvenstvene tabele. Trener Jelisavac je nakon tih poraza podnio ostavku, Anđić Vladan se teže povrijedio, Romanić Bojan napustio ekipu, nešto ranije se povrijedio i Romanić Darko. Tako da je Omarska tada bila u veoma teškoj situaciji.
Nakon ostavke Jelisavca, ekipu su sa klupe vodili Saša Keranović i Anando Krecelj, koji je odigrao i nekoliko utakmica, i to vrlo dobro. Nakon ubjedljivog poraza protiv Željezničara u Banjaluci, odigrali smo kod kuće neriješeno 2-2 protiv jesenjeg prvaka, Radnika iz Bijeljine. Veliki bod, jer smo 40 minuta igrali sa igračem manje, a gosti su imali i pomoć sudijske trojke. Na krilima tog rezultata otputovali smo u Prnjavor, odigrali odlično i pobjedili Ljubić 2-1. Atmosfera se popravila, nadali smo se da je kriza prebrođena, ali je potom uslijedio težak poraz kod kuće protiv Veleža iz Nevesinja. Vodili smo 2-0, ali su gosti napravili potpuni preokret i slavili sa 3-2. Potom je uslijedio poraz i na Palama protiv Romanije. I u toj utakmici smo odigrali odlično prvo poluvrijeme. Vodili smo 2-1, imali igrača više i onda neshvatljivo stali i dozvolili da nam Romanija sa igračem manje postigne čak tri gola i slavi sa 4-2. Dva veoma teška poraza koja su psihički dotukli ekipu Omarske.
Međutim, čudna ekipa Omarske je potom u derbiju Potkozarja pobjedila Rudar sa 2-1. Utakmica je odigrana u sjajnom ambijentu, pred 1.000 gledalaca, Omarska je povela 2-0, ali ovaj put nije dozvolila preokret, Rudar je u finišu samo uspio smanjiti na 2-1 i Omarska je zabilježila još jednu vrijednu pobjedu protiv Rudara.
Potom smo poraženi na gostovanju kod Slavije 2-1, u još jednoj utakmici u kojoj smo opet imali svoje prilike bar za jedan bod. U poslednjem utakmicu kod kuće dočekali smo Modriču u direktnom duelu za prvoligaški fenjer. Vodili smo čitavu utakmicu, da bi gosti faktički u poslednjoj sekundi izjednačili na 2-2 i tako je Omarska ostala na poslednjoj poziciji. Taj gol je doslovno zaledio domaće navijače i jedan je od težih momenata u istoriji Omarske. U poslednjem kolu poraženi smo u Gradišci od Kozare sa 2-0, opet u jednoj ravnopravnoj utakmici, u kojoj nismo koristili svoje prilike.
Dakle, sve u svemu, mnogo povreda, mnogo pehova, nedostatak sreće, iskustva i uigranosti, tako da smo polusezonu dočekali na poslednjem mjestu sa 12 bodova, ali sa samo tri boda zaostatka za pozicijom koja vodi u baraž.
Nije se Omarska predala, trener Keranović je u potpunosti preuzeo posao šefa stručnog štaba, pridružio mu se Gavranović Ognjen kao pomoćni trener i u toku zimske pauze izvršene su velike promjene u igračkom kadru. Otišli su: Luka Vujičić, Sajak, Lajić, Mikić i Trkulja, a došli su: Zgonjanin, Kralj, Rastoka Rastko, Sadžak, Domuzin i Lukas Gavranović. Pripreme su bile baš žestoke, vrijedno se radilo, rezultati u pripremnim utakmicama su davali dosta razloga za optimizam i svi u klubu su očekivali da će Omarska na proljeće igrati mnogo bolje.
Ipak, definitivno ovo nije bila naša godina, što se vidjelo već u prvom kolu, na gostovanju u Dubici. Igrali smo zaista stabilno i djelovalo je da Borac nikada neće dati gol. I onda u 70.minutu momenat odluke. Do tada odlični i neprelazni, Anđić i Krecelj su se u jednom skoku sudarili glavama i nakon nešto duže pauze Anđić je morao napustiti igru, a Krecelj je nakon ukazane pomoći utakmicu nastavio sa zamotanom glavom. Domaći to koriste i do kraja utakmice postižu dva gola za pobjedu 2:0. U drugom kolu smo dočekali Drinu iz Zvornika , koja se samo branila i odbranila , završeno je 0-0 i već tada je bilo jasno da ćemo veoma teško izboriti opstanak.
Potom smo poraženi u Trebinju 1-0, nezasluženo, jer smo igrom zaslužili bar bod, da bi u 21. kolu odigrali najbolju proljećnu utakmicu. Potpuno nadigrali favorizovane Laktaše i slavili sa 2-1. Nadali smo se da su bolji dani pred Omarskom, ali tada je uslijedilo bolno otrježnjenje. BSK nas je razbio sa 5-2, a potom smo kod kuće poraženi 1-0 od ekipe Famosa. Famos se takođe samo branio, lopta nije htjela u gol, a Famos je iz jedne akcije odnio sva tri boda i nakon tog poraza bilo je jasno da Omarska neće zadržati status prvoligaša. Da bude još gore na toj utakmici se povrijedio i Nišić Đorđe, koji je taman ušao u formu.
Jedinu nadu smo imali u slučaju da zabilježimo pozitivne rezultate na dva vezana gostovanja u Mrkonjić Gradu i Foči, ali smo i na tim gostovanjima poraženi sa 2-0 i 2:1 i pored solidne igre. Nakon tih poraza trener Keranović je podnio ostavku, a za novog šefa stručnog štaba imenovan je Milan Stanivuković.
Trener Stanivuković je ostavio dobar utisak, unio neku novu energiju, ali bilo je očigledno da je ekipa izduvala, jer je bilo jasno da se opstanak ne može izboriti. Ipak, i u takvoj situaciji Omarska je do kraja odigrala korektno, nismo doživljavali debakle, osim protiv Rudara u Prijedoru (5-0), a u ostalim utakmicama smo uglavnom trpili minimalne poraze. Zabilježili smo i dvije pobjede, protiv Ljubića 3-1 i protiv Kozare 3-2, te smo na kraju prvenstvo završili na poslednjoj poziciji sa 22 osvojena boda u 34 kola.
Što se tiče individualnih učinaka, MVP sezone je Kopanja Nikola koji je i odigrao najviše utakmica (31). Najbolji prosjek ocjena ima takođe Kopanja 6,34 koji je i najbolji strijelac ekipe sa 10 postignutih golova. Definitivno je obilježio ovu sezonu.
Na kraju da spomenemo i lijepe stvari. U junu 2023 godine je u rad pušten moderan sistem za navodnjavanje, koji je izgrađen uz veliku pomoć Arcelor Mittala, te je na veličanstven način uz gostovanje banjalučkog Borca i uz sjajno organizovanu svečanu akademiju klub obilježio 50 godina postojanja. U okviru te proslave prezentovan je i dokumentarni film o istoriji kluba, rad našeg Borisa Anđića, te himna Omarske koju je 1977. godine napisao Malešević Slobodan, a muziku i aranžman uradio takođe naš Marko Cvijić. Sve ovo su stvari koji će nadživjeti sadašnje uspjehe i neuspjehe.
I na kraju, i pored loših rezultata, publika je ostala uz svoj klub. Omarska je i ove sezone bila ubjedljivo najgledaniji prvoligaški klub, sa prosječnom posjetom od preko 700 gledalaca. I zbog te publike, a i zbog velikog broja simpatizera, mora se ići dalje, konsolidovati se, osvježiti ekipu i što prije početi bilježiti uspjehe
