Category: 
Omarska je uspjela učiniti nešto što je možda i najteže u fudbalu, preživjeti ispadanje iz lige. Čak. Štaviše, Omarska je superiorno osvojila jesenju titulu na drugoligaškom zapadu i najavila ekspresan povratak među prvoligaše.
Najbitnija stavka je da je zadržana okosnica prvoligaške ekipe, a kao jedino, ali zaista veliko pojačanje u klub se vratio Branko Rosić i briljirao ove jeseni. Branko je bio najbolji strijelac lige, a bez lažne skromnosti, vjerovatno i najbolji igrač. Osim njega u ljetnom prelaznom roku u klub su došli i mladi igrači, tzv. bonusi Gojić Ivan i Stupar Bogoljub, a pokazalo se u toku jesenje polusezone da su bili pravi pogodak.
Možda najvažniji momenat desio se na samom početku priprema. Trener Stanivuković je napustio klupu i prešao u Tekstilac, a za šefa stručnog štaba je imenovan Stojnić Velimir, proslavljeno trenersko ime, koji je pokazao i dokazao da je jedan od najboljih trenera na ovim prostorima. Stojnić je uveo maksimalan red u ekipu, radilo se oslično u pripremama i Omarska je ušla furiozno u prvenstvo.
Uprava je ostala ista , na čelu sa predsjednikom Svetozarom Kreceljom, kao što rekosmo na mjestu šefa stručnog štaba se nalazio Velimir Stojnić, a čitavo prvenstvo je odigrano sa relativno malim brojem igrača. Četrnaest igrača je iznijelo glavninu tereta, a ukupno je nastupilo samo 19 fudbalera. Na golu je konstantan bio Zgonjanin, a Begović je bio zamjena, te je ubilježio jedan nastup. Štoperski par su činili Krecelj (koji je i u ovim godinama pokazao klasu) i Anđić, a nakon povrede Krecelja, Rastoka, Lajić i Zdjelar. Dok su na bekovskim pozicijama igrali Stupar, Gojić, iskusni Grahovac i Mario Ratković.
Omarska je posebno kvalitetna bila prema naprijed. U sredini su dominirali Vračar i braća Nišić, a sigurno najbolji napad lige, strah i trepet za sve protivnike su bili Panić, Jaćimović i Rosić. Svoje minute dobili su i mladi Bataz Nemanja i Lazić Andrej i znali su ih iskoristiti, a Bataz je postigao možda i najvrijedniji pogodak ove jeseni.
Dakle, već na pripremnim utakmicama vidjelo se da će jesen biti dobra. Omarska je pružila odlične igre i slavila protiv Podgrmeča i Ljubića, te odigrala neriješeno sa juniorima Crvene Zvijezde.
U prvom kolu, Omarska je dočekala novog drugoligaša Lauš i savladala ga sa 2-0, može se reći da je veći protivnik Omarskoj bila velika vrućina, nego gosti, ali zabilježena su tri boda na startu, a već u drugom kolu Omarska je kao gost deklasirala uvijek neugodnu ekipu FSA sa 3-0 i najavila velike rezultate, a svoj kvalitet su pokazali u trećem kolu kada je sa visokih 5-1 savladan Borac iz Šamca. Iako je Omarska djelovala nepovbjedivo, u četvrtom kolu smo poraženi na gostovanju u Srpcu sa 3-1, ali ta utakmica je bila nekako čudna. Omarska je rano povela sa 1-0, dominirala. Propustila nekoliko prilika da osigura pobjedu, a onda je domaćin iz nekoliko odličnih kontri došao do pobjede. Nakon trećeg gola Sloge, Omarska je izvela brzi centar, postigla gol, koji je neiskusni sudija Tepić prvo priznao pa poništio, nastao je haos na terenu, sudija je pokazao tri crvena kartona, ali bilo kako bilo, Omarska je doživjela prvi poraz u prvenstvu.
Ipak, taj poraz nije pokolebao ekipu Omarske. Već u sledećem kolu ponovo je deklasirana ekipa Tekstilca sa 4-0. Tekstilac je po mnogima, trebao biti glavni konkurent za titulu, ali je ove jeseni pružao vrlo loše partije. Za razliku od Tekstilca, Proleter iz Teslića je pružao odlične igre, ali je Omarska savdala kao gost i Proleter sa 1-0, a potom kod kuće i Čelinac sa 3-0 i tako se nakon sedam kola već odvojila na liderskoj poziciji.
U osmom kolu Omarska je u Doboju savladala Željezničar sa 4-1, a potom je dosta teško savladala Slogu iz Trna sa 2-1, golom Rosića u sudijskoj nadoknadi. Ipak, mora se reći da je teren u Omarskoj iz nekih neobjašnjivih razloga tokom sezone bivao sve lošiji i lošiji, pa je u drugom dijelu polusezone bio u katastrofalnom stanju i onemogućavao brzu i efikasnu igru Omarske, a mnogo pogodovao gostujućim ekipama koje su se uglavnom grčevito branile u Omarskoj. Takva je bila i utakmica protiv Sloge iz Trna. Omarska je imala potpunu inicijativu, mnogo prilika, a gosti su izjednačili iz jedinog udarca ka golu Omarske. Ipak, Rosić je donio zasluženu pobjedu u bukvalno poslednjem napadu na utakmici. Sve to se potvrdilo i u sledećem kolu, gdje je Gorica iz Šipova uspjela odnijeti jedan bod iz Oamrske i jedina ove jeseni napustiti Omarsku neporažena. Gosti iz Šipova su poveli 1-0, a potom se grčevito se branili, Omarska je uspjela izjednačiti, napadala je i promašivala čitavu utakmicu i na kraju je završilo neriješeno, 1-1.
Potom su uslijedile odlučujuće utakmice, protiv direktnih rivala u gostima, Brda i Naprijeda. Brdo smo savladali sa 2-1, a protiv Naprijeda smo odigrali neriješeno 1-1, iako smo i u toj utakmici bili bliži pobjedi u finišu utakmice. Ta utakmia je zanimljiva, jer je na toj utakmici prekinut niz Branka Rosića koji je u prvih 11 utakmica na svakoj postizao bar po jedan gol, ali isto tako treba pomenuti da je izjednačujući pogodak postigao mladi Bataz i da je nakon ove dvije utakmice bilo jasno da će Omarska biti jesenji prvak, i ostalo je da se samo vidi sa koliko bodova prednosti će otići na zimsku pauzu.
U finišu smo prvo savladali Modriču 2-0, a upravo je Modriča pokazala koliko je teško takmičiti se nakon ispadanja u nižu ligu, jer je Modriča odigrala zaista katastrofalno i nalazi se u zoni ispadanja na kraju polusezone. Jedinu lošu utakmicu, bez energije, odigrali smo u Jaružanima, gdje smo izgubili 2-0, iako smo čitavo drugo poluvrijeme imali igrača više. Ipak, ekipa se konsolidovala i u poslednja dva kola zabilježila dvije rutinske pobjede. Prvo su kod kuće savladane Dubrave sa 3-2, a potom i Polet u Brodu sa 2-1.
Omarska je jesenju polusezonu okončala sa učinkom od 12 pobjeda, 2 remija i 2 poraza i sa gol razlikom 36-14 (+22). Osvojeno je 38 bodova, čak 8 više od drugoplasiranog Brda i mirno se otišlo na zimsku pauzu. Treba pomenuti da je Druga liga ove godine brojala 17 timova, jer je ekipa Jedinstva iz Žeravice neposredno pred početak prvenstva istupila iz lige.
Što se tiče individualnog učinka MVP polusezone je Jaćimović Ognjen sa zbirom od 113 poena i odigranih svih 16 utakmica. Najbolji strijelac kluba, ali i čitave lige je Branko Rosić sa postignutih 19 golova. Rosić je imao i najbolji prosjek ocjena (7,50). Osim Jaćimovića, svih šesnaest utakmica su odigrali i Nišić Đorđe, Vračar i Grahovac, a najviše minuta na terenu je proveo Nišić Đorđe (1401)
Sve u svemu jedna dominantna polusezona, u kojoj je ove godine jedino izostalo ozbiljnijih infrastrukturnih radova. Na kraju, mora se spomenuti da su navijači i u drugoj ligi ostali uz svoj klub, pa je Omarska ponovo bila najgledaniji tim u ligi.
