Jedna zaista šokantna polusezona za Omarsku. U skladu sa tradicijom ni ove godine nije bilo mnogo promjena u igračkom kadru. Malešević je otišao u ekipu FK Srbija iz Ulma, a iz Rudara se vratio Panić. Osim toga nekim mlađim igračima je data veća šansa, posebno Pušac Milanu i Romanić Z Dejanu, a debitovali su juniori Romanić Dragan i Vučenović David. U toku sezone Romanić Z Dejan se povrijedio, pa je odigrao samo 4 utakmice, a stariji Romanić Dejan je pronašao zaposlenje u Sloveniji, pa je klub ostao i bez njegovih usluga nakon samo šest utakmica.
Sve u svemu, klub je na početku priprema istakao kandidaturu za najviši plasman, ali pripreme su odrađene nešto slabije nego ranijih godina, a potom su Omarsku u toku prvenstva zadesili nevjerovatni pehovi, tako da se Omarska iz borbe za titulu uključila u borbu za opstanak. Imajući u vidu sve što se dešavalo u toku polusezone na kraju možemo biti zadovoljni sa 16 osvojenih bodova I trinaestim mjestom na tabeli.
Dakle, nije bilo mnogo promjena pa je ekipa Omarske bila uglavnom sledeća: Na golu je bio iskusni Jokić Mladen, a dobro ga je mjenjao mladi Drinić. U odbrani su igrali pouzdani Romanić Bojan i Nišević Dejan, te Anđić, Višić i Nišević Nemanja. Što se tiče sredine terena nastandardniji su bili Grahovac, Zdjelar, Romanić Dejan, Romanić Darko, Rosić Đorđe i Pađan,a u vrhu napada su igrali Krecelj, Hrvaćanin i Rosić Branko. Treba istaći i mlade snage: Pušac Milana, Vučenovića, Romanić Dejana i Dragana, Gavranovića i Jokić Marka. Trener je i dalje bio Milenko Vuleta.
Kao što rekoh, Omarska je ušla u prvenstvo sa visokim ambicijama, ali je bolno otrežnjenje stiglo već u prvom kolu. Laktaši su nas potpuno nadigrali i savladali sa 3-0. Kasnije će se tokom prvenstva potvrditi da je to bio realan odraz forme ovih ekipa, jer su Laktaši jesen završili u gornjem dijelu tabele,a Omarska pri dnu. Ključna utakmica je odigrana već u drugom kolu. U derbiju, Omarska je dočekala Slobodu iz Novog Grada. U teškoj i tvrdoj utakmici Sloboda je vodila 1-0, ali je Omarska imala igrača više tako da je atakovala I očekivalose bar izjednačenje. Ipak pred sami kraj utakmice sudija Rajlić je signalizirao da ga je u jednoj gužvi udario Panić Vedran , te je prekinuo utakmicu. Sloboda je dobila utakmicu službenim rezultatom 3-0, a Panić je kažnjen sa 6 mjeseci zabrane igranja, što je za Omarsku bio nenadoknadiv gubitak, jer smo kompletnu strategiju i taktiku zasnivali na njegovom kvalitetu.
Pehovi su se samo redali. U trećem kolu smo poraženi u Žeravici sa 2-1, a u tom susretu Zdjelar je u 84. Minutu promašio penal za izjednačenje. U četvrtom kolu smo kod kuće remizirali sa Ljubićem 2-2. Promašili smo mnogo šansi, a na kraju je Ljubić izjednačio u sudijskoj nadoknadi. To nam se vratilo u petom kolu na gostovanju u Srpcu. Gubili smo 2-0 u 83. minutu, a uspjeli smo izjednačiti na 2-2 duboko u suidijskoj nadoknadi. Nakon uvodnih pet kola, imali smo samo dva boda i sva zvona na uzbunu su bila upaljena.
Prvu pobjedu Omarska je zabilježila tek u šestom kolu. Ubjedljivo smo savladali Ozren sa 4-0 i pobjegli sa dna tabele. Igra se popravila, ali smo u sledećem kolu doživjeli neugodan poraz u Vranjaku sa 1-0, iako smo po prilikama morali osvojiti bar bod. Uslijedio je domaći poraz protiv 1-0 protiv kvalitetne ekipe Mladosti iz Donje Slatine, a potom veoma bitna pobjeda u Doboju protiv fenjeraša Željezničara. Pobjedili smo 1-0 golom Hrvaćanina, a treba pomenuti da je to bio 2000-ti prvenstveni gol Omarske u njenoj istoriji. U desetom kolu smo ubjedljivo savladali ove jeseni očajni BSK sa 4-0 i tako došli do 11 bodova i nešto mirnije situacije.
U završnici prvesntva, ponovo uzbuđenja. Prvo smo neočekivano dobro odigrali u Dubravama 0-0 i prekinuli dugi pobjedonosni niz Dubrava kod kuće. Potom je uslijedio susret sa Slogom iz Trna. U poslednje vrijeme to su utakmice veoma visokog rizika, a sve je kulminiralo ove jeseni. Sloga je vodila 1-0, Hrvaćanin je izjednačio u 90. minutu, a u sudijskoj nadoknadi Romanić Darko je promašio sjajnu priliku za pobjedu, tako da je ostalo 1-1. Ipak susret su obilježile Bitange, koje su po završetku utakmice utrčale u teren i udarile komesara za bezbjednost Dulu Grubana i predstavnika Omarske Stjepanović Milorada, nakon čega su uslijedile nemile scene.
Pehovi su se i dalje nastavljali. Uslijedila su dva gostovanja. U Tesliću smo protiv Proletera poraženi 2-1 iako smo po prilikama morali pobjediti, a potom smo u Modriči protiv lidera poraženi takođe 2-1. Ovaj poraz nas je posebno zabolio jer smo se hrabro borili 90 minuta , a na kraju smo poraženi autogolom u 97. minutu. U poslednjem kolu smo kod kuće pobjedili Borac iz Šamca 3-2, najviše zahvaljajući trostrukom strijelcu Krecelju te smo jednu turbulentnu sezone završili zadovoljavajuće. Upak, očigledno je da će se neke stvari morati poboljšati kako ne bi došao u pitanje i opstanak na proljeće.
Što se tiče individualnog učinka Romanić Bojan je jedini odigrao svih 15 utakmica, pa je zaslužio i titulu MVP-ija za ovu jesen. Najbolji strijelac je Krecelj sa 6 golova, a najbolji prosjek ocjena (6,81) je imao Nišević Nemanja.










Category: 

