1.kolo 24.avg Gornja Sanica: Omladinac – Omarska 4-1 opširnije
2.kolo 31.avg Omarska – Obradovac 0-3 opširnije
3.kolo 7.sep Dubrave – Omarska 1-2 opširnije
4.kolo 14.sep Omarska – Radnik Dubica 4-3 opširnije
5.kolo 21.sep Lijevče – Omarska 2-1 opširnije
6.kolo 28.sep Omarska – Mrakovica 1-1 (p 3-5) opširnije
7.kolo 5.okt Žeravica: Jedinstvo – Omarska 6-1 opširnije
8.kolo 12.okt Ljubija – Omarska 0-1 opširnije
9.kolo 19.okt Omarska – Sloga Srbac 2-2 (p 6-5) opširnije
10.kolo 26.okt Stara Topola: Ratar – Omarska 1-2 opširnije
11.kolo 1.nov Omarska – Bratstvo Kozarac 1-1 (p 4-2) opširnije
12.kolo 7.mar Omarska – Omladinac G. Sanica 1-1 (p 5-6) opširnije
13.kolo 14.mar Obradovac – Omarska 2-0 opširnije
14.kolo 21.mar Omarska – Dubrave 3-2 opširnije
15.kolo 28.mar K. Dubica: Radnik – Omarska 1:0 opširnije
16.kolo 4.apr Omarska – Lijevče 1-1 (p 5-4) opširnije
17.kolo 11.apr Kozaruša: Mrakovica – Omarska 2-1 opširnije
18.kolo 18.apr Omarska – Jedinstvo Žeravica 3-1 opširnije
19.kolo 25.apr Omarska – Ljubija 3-2 opširnije
20.kolo 2.maj Srbac: Sloga – Omarska 1-0 opširnije
21.kolo 9.maj Omarska – Ratar Stara Topola 4-1 opširnije
22.kolo 16.maj Kozarac: Bratstvo – Omarska 1-0 opširnije
Nakon 15 godina konstantnog razvoja i napredovanja, ispadanje iz regionalne lige je ozbiljno uzdrmalo klub. Klub je ostao bez uprave, bez
trenera, napustili su ga mnogi iskusni igrači i čak je prijetilo gašenje kluba. Ispali smo u reorganizovanu Međuopštinsku ligu Zapad u kojoj su igrali klubovi sa područja FSP Prijedor i Gradiška.
Ipak srećom, klub se nije ugasio. Trenerski posao je preuzeo legendarni Romanić Drago, okupio ispočetka nove mlade igrače iz juniorskog pogona i krenuo u takmičenje.
Novost u ovoj sezoni je bila i ta da su u slučaju neriješenog rezultata nakon 90 minuta izvođeni jedanaesterci, nakon kojih bi uspješnija ekipa osvojila 1 bod.
U odnosu na ekipu iz prethodne sezone otišli su: Delić (OFK Prijedor), Stanivuković, Rosić Mile (odigrao je samo 1 utakmicu), Krecelj Rade, Krecelj Sveto, Zrnić Dragiša, Anđić Nenad (vratio se u petom kolu), Mamuza, Rosić Ranko. Time je i definitivno završen jedan uspješan period kluba u kom su upravo naprijed navedeni igrači dugo godina bili stub ekipe.
Osim toga i liga u koju smo se vratili bila je dosta slabija i nezanimljivija od one međuopštinske lige koju smo osvojili 1986. godine. Naime, MFL je podjeljena na dvije grupe: zapad i centar, pa smo ponovo igrali ligu sa klubovima iz Lijevča. Glavni pretedenti na titulu su bile ekipe Obradovca i Omladinca iz Gornje Sanice. Obradovac je na kraju bio prvak, ali je u baražu za plasman u višu ligu poražen od prvaka MFL centar – ekipe Mladosti iz Kotor Varoši.
Može se reći da nam je to bila sretna okolnost, jer je lakše bilo u nešto slabijoj ligi prebroditi najtežu krizu u kojoj se klub do tada našao.
Ko je ostao? Od iskusnijih prvotimaca tu su bili: Anđić Draže, Janjić Novo, Todorović Dragan, Jakupović Hasan i Anđić Milenko – Lemi. Romanić Vinko, Rosić Zoran i Radanović su, iako i sami nedovoljno iskusni, morali na svoja pleća preuzeti najveću odgovornost i uradili su to veoma dobro.
Posebna priča su debitanti. U ovoj sezoni je za Omarsku u 22 utakmice
nastupilo čak 30 igrača, od kojih čak 16 debitanata. Neki su odigrali samo po tu jednu utakmicu, neki po dvije–tri, ali su u ovoj sezoni debitovali i neki kasnije vrlo bitni igrači našeg kluba. Najviše su se istakli Stojaković Mirko i Gavranović Dario, ali iz jesenje polusezone treba istaći i Reljića, Markovića, te Jokića.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno nije ni čudno da smo krenuli veoma loše. Uz sve probleme igrali smo protiv dvije najkvalitetnije ekipe, te smo poraženi u Sanici 4-1, a u Omarskoj nas je savladao Obradovac sa 3-0. Ipak, kao što rekoh liga je bila dosta slaba, polako su se počele slagati kockice i u našoj ekipi, tako sa smo već u trećem kolu slavili u Dubravama sa 2-1, u ekipu se vratio i veteran Anđić Nenad, dobre partije su pružali posebno napadači Stojaković, Rosić Zoran i Jakupović Hasan, tako da je ipak ona prva kriza prebrođena i Omarska je počela pružati zadovoljavajuće igre, te smo prvi dio polusezone završili u sredini tabele, bez šampionskih ambicija, ali i bez straha po opstanak. Iz jesenjeg dijela prvenstva treba izdvojiti pobjedu u Ljubiji 1-0 golom Stojakovića u samom finišu utakmice.
Međutim, u zimskoj pauzi ekipa je ponovo faktički u potpunosti pretumbana. Otišli su: Anđić Milenko, Jakupović Hasan, Marković, Gavranović Dario, Jokić Nikola i Draže Anđić. Vratio se Velić Hašim, a debitovali su ponovo novi klinci: Malenčić Predrag, Šarić Drago, Stojaković Ranko, Velić Halid i Ćup. Na golu je ispočetka stajao Obradović Cvijetin.
Kao što rekoh, Omarska se nalazila u zlatnoj sredini, tako da nije bilo nekog prevelikog niti interesovanja, niti uzbuđenja. U poslednjih pet kola u ekipu su se vratili Anđić Draže i Delić Zoran, a i Rosić Ranko je odigrao svoje poslednje tri utakmice u dresu Omarske. Uglavnom, pobjeđivali smo kod kuće, u gostima gubili i na kraju završili na više nego zadovoljavajućem petom mjestu.
Najbitnije je bilo da je klub opstao, preživio najteže trenutke, stasali su neki novi momci i već od sledeće sezone klub je mogao razmišljati o većim uspjesima, a ne samo o golom preživljavanju.










Category: 
