Jesen
1.kolo 24.avg Prijedor: Gomjenica – Omarska 0-5 opširnije
2.kolo 31.avg Omarska – Krila Krajine 2-1 opširnije
3.kolo 7.sep Nova Topola: Lijevče – Omarska 0-0 opširnije
4.kolo 14.sep Banjaluka: Željezničar – Omarska 2-2 opširnije
5.kolo 21.sep Omarska – Sloga GP 4-4 opširnije
6.kolo 28.sep Laktaši – Omarska 1-1 opširnije
7.kolo 5.okt Omarska – Borac KD 3-0 opširnije
8.kolo 12.okt Žeravica: Jedinstvo – Omarska 1-1 opširnije
9.kolo 19.okt Omarska – Mineral 2-3 opširnije
10.kolo 26.okt Srbac: Sloga – Omarska 4-1 opširnije
11.kolo 1.nov Omarska – Partizan Kostajnica 1-0 opširnije
12.kolo 8.nov K. Varoš: Mladost – Omarska 1-1 opširnije
13.kolo 15.nov Omarska – Čelinac 2-1 opširnije
14.kolo 22.nov Brestovčina: Omladinac – Omarska 3-0 opširnije
15.kolo 29.nov Omarska – Progres 3-2 opširnije
16.kolo 5.dec Omarska – Naprijed B. Luka 1-2 opširnije
17.kolo 12.dec Teslić: Proleter – Omarska 3-0 pf nismo otputovali opširnije
Proljeće
18.kolo 7.mar Omarska – Gomjenica 0-1 opširnije
19.kolo 14.mar Krila Krajine – Omarska 3-0 opširnije
20.kolo 21.mar Omarska – Lijevče 2-3 opširnije
21.kolo 28.mar Omarska – Željezničar BL 2-3 opširnije
22.kolo 4.apr G. Podgradci: Sloga – Omarska 3-1 opširnije
23.kolo 11.apr Omarska – Laktaši 2-2 opširnije
24.kolo 18.apr K. Dubica: Borac – Omarska 2-1 opširnije
25.kolo 25.apr Omarska – Jedinstvo Žeravica 3-2 opširnije
26.kolo 2.maj Banja Vrućica: Mineral – Omarska 2-1 opširnije
27.kolo 9.maj Omarska – Sloga Srbac 0-2 opširnije
28.kolo 16.maj Kostajnica: Partizan – Omarska 3-1 opširnije
29.kolo 23.maj Omarska – Mladost KV 0-3 pf opširnije Radanović igrao sa tri žuta
30.kolo 30.maj Čelinac – Omarska 2-1 opširnije
31.kolo 6.jun Omarska – Omladinac Brestovčina 3-2 opširnije
32.kolo 13.jun Banjaluka: Progres Kneževo – Omarska 1-1 opširnije
33.kolo 20.jun Omarska – Teslić 3-1 opširnije
34.kolo 27.jun Banjaluka: Naprijed – Omarska 3-5 opširnije
Nakon jedne uspješne, ali neuzbudljive sezone, sezona 1998-99 je postala sezona za pamćenje. Ove bar nije nedostajalo uzbuđenja. Ušli smo ponovo sa šampionskim ambicijama, a na kraju ispali iz lige!!
Počnimo redom. Došlo je do nove transformacije drugih liga. Od 4 grupe,
sada su formirane tri, po novom teritorijalno logičnijem principu. Grupu zapad su činili klubovi iz PFS Prijedor, Gradiška i Banjaluka, dok su klubovi istočno do Doboja svrstani u grupu centar. Kako niko ne bi bio oštećen liga je bila brojnija (čak 18 klubova, najbrojnija liga u kojoj je Omarska nastupala), ali je i dosta klubova iz nje ispadalo.
Kako rekoh, ambicije su na početku bile šampionske. Upravu nad klubom je preuzeo Željko Romanić i najavio borbu za titulu. Angažovana su nova pojačanja: talentovani golman Pušac, Mamula Momčilo – koji je ostao upamćen po sjajnoj igri glavom, Macura Mladen – sjajan špic, koji će dugo ostati u klubu, vratio se Salamić i očekivalo se da ta ekipa zajedno sa iskusnim starosjediocima može do titule.
Trener je i dalje bio Anđić Nenad. U odbrani su uglavnom nastupali: Savić Darko – veoma brz i kvalitetan štoper, odlični i već iskusni bekovi Novak i Milutinović, te Zrnić Dragiša i Salamić. Okosnicu sredine terena su činili Mamula, Macura, Rosić Goran Kraćo i Berić Vojo, a u napadu su i dalje igrali Miljević i Kinac.
Krenulo je odlično. Sa 5-0 smo pobjedili Gomjenicu u Prijedoru na gradskom stadionu i već se vratila stara atmosfera u klub i oko kluba. Međutim, već u četvrtom kolu, odigrali smo iznenađujuće loše u Banjaluci, samo 2-2 protiv prosječnog Željezničara i već tada je bilo jasno da ekipa nema šampionski kvalitet, a osim toga mnogo toga nije štimalo u ekipi.
Ipak, ekipa je dosta dobro igrala i nije doživjela niti jedan poraz u prvih osam kola. U devetom kolu smo pretrpjeli konačan otrežnjujući poraz. Na domaćem terenu smo sa 3-2 poraženi od veoma slabe ekipe Minerala iz Banje Vrućice i tada su na površinu isplivali svi prikriveni problemi. Nismo tada ni slutili kakve će posljedice imati ovaj poraz.
Atmosfera u klubu je naglo splasnula i posao do kraja polusezone se samo
otaljavao. Ipak iz tog perioda treba izdvojiti zanimljiv remi u Kotor Varošu 1-1. Zašto zanimljiv? Niko tada nije ni slutio da je to poslednji bod u ‘’pravoj’’ utakmici na strani za Omarsku u drugoligaškom društvu. Sledeći bod smo osvojili tek u proljeće 2006. godine i to zanimljivo na gostovanju ponovo u Kotor Varošu, te 2006 je bilo 2-2. Kažem u pravoj utakmici. Omarska je u međuvremenu znala osvojiti poneki bod i u drugoligaškim utakmicama, ali sumnjivim ili nebitnim.
Željko Romanić je digao ruke od kluba, igrači su polako napuštalo brod koji tone, pa se tako desilo da po prvi put nismo otputovali na jednu utakmicu, tj. na utakmicu poslednjeg kola u Teslić. Ipak polusezona se završila i mi smo bili mirni u gornjem djelu tabele.
U zimskoj pauzi došlo je do osipanja igračkog kadra. Otišli su golman Pušac, Mamula, Macura Mladen, Novak i Salamić, a i Miljević je prešao u Rudar. Morali smo se osloniti na svoje domaće snage. Na gol je stao mladi Jokić Ivanko, a ponovo je u pomoć pritekao i Malešević. Daleko veću minutažu dobili su Anđić Dalibor, Anđić Marko, Vučkovac, Stjepanović Želimir Šamo, Grahovac Rajko i Dakić saša. Najveći problem je bio što uprava faktički nije ni postojala
Jesenju polusezonu smo završili u mirnoj sredini, ali je početak drugog dijela sezone bio katastrofalan. U prvih pet kola smo zabilježili pet poraza. Ipak, tada se uspjela formirati nekakva uprava, trener Nenad Anđić je smjenjen i za novog trenera imenovan Vinko Lazić. Vinko je uspio razdrmati ekipu, ali su rezultati i dalje bili slabi. U sledećih šest kola smo osvojili samo četiri boda i tada smo već došli u zaista opasnu situaciju. Dakle, u prvih jedanaest kola proljetnog djela prvenstva osvojili smo svega četiri boda.
Međutim, ključna utakmica za naš opstanak je bila u dvanaestom kolu. Kod kuće smo dočekali Mladost iz Kotor Varoša i slavili dosta lagano sa 2-0. Međutim, gosti su se žalili na rezultat i utakmica je registrovana službenim rezultatom 3-0 za goste. Naime, Pokac je igrao na toj utakmici, a nije imao pravo nastupa zbog broja kartona. Problem je bio do načina računanja kartona, mi smo smatrali da je Pokac na ranijoj utakmici izdržao kaznu, ali nije bilo tako i ostali smo i bez ova tri boda.
Ipak nismo se predali, u ekipi je proradio neki inat i u poslednja četiri kola smo osvojili čak deset bodova. Savladali smo Omladinac iz Brestovčine i Teslić kod kuće, te Naprijed u Banjaluci. Iz tog perioda ostaje u sjećanju i utakmica protiv Progresa koju smo igrali u Banjaluci na gradskom stadionu, na kojem je Progres nastupao jer je bio kažnjen. Utakmica je završena 1-1.
Ipak, uspjesi na kraju sezone nisu bili dovoljni. Na kraju smo imali identičan broj bodova kao i Mineral iz Teslića i Gomjenica iz Prijedora, ali u tom krugu mi smo bili najslabiji i spali iz druge lige. Od tog momenta pa sledećih dvanaest godina krenula je klackalica Omarske između druge i treće lige. Možda smo klub koji je najviše puta poslije rata ispao iz neke lige i uspio se vratiti, tj. biti šampion.










Category: 

