Sezona 2011/12

Jesen

Omarska – Dubrave 2-1       opširnije

Saničani: Gomjenica – Omarska 1-3     opširnije

Omarska – Lijevče 3-0  pf   opširnije

Jablanica: Jablanica – Omarska 5-0   opširnije

Omarska – Lauš  2-1   opširnije

Banjaluka: Vrbas – Omarska 1-2   opširnije

Omarska – Budućnost Banjaluka  3-1   opširnije

Kneževo: Progres – Omarska 0-0 opširnije

Omarska – Radnik Urije 1-0  opširnije

Omarska – Obradovac 1-0   opširnije

Brestovčina: Omladinac – Omarska  3-0  opširnije

Omarska – Borac K. Dubica 2-0   opširnije

Kotor Varoš: Mladost – Omarska 1-1  opširnije

Proljeće

Dubrave – Omarska 3-3  opširnije

Omarska – Gomjenica 2-0  opširnije

Nova Topola: Lijevče – Omarska 1-0  opširnije

Omarska – Jablanica 1-1  opširnije

Banjaluka:Lauš – Omarska 2-0  opširnije

Omarska – Vrbas Banjaluka  10-0  opširnije

Omarska – Sloga Saničani 3-2  CUP    opširnije

Banjaluka: Budućnost – Omarska 2-1  opširnije

Prijedor: Gomjenica – Omarska 1-0 CUP  opširnije

Omarska – Progres Kneževo 1-1   opširnije

Prijedor: Radnik Urije – Omarska 3-2  opširnije

Gradiška: Obradovac – Omarska 2-0  opširnije

Omarska – Omladinac Brestovčina 2-0 opširnije

Kozarska Dubica: Borac – Omarska 4-1  opširnije

Omarska – Mladost Kotor Varoš   6-3  opširnije

Nakon tri godine provedene u drugoj ligi vratili smo se u regionalnu ligu. Treba istaći da nam je ovo bio prvi put da nastupamo u dosta kvalitetnoj  regionalnoj ligi zapad, koja je predstavljala treći stepen takmičenja u RS i činili su je klubovi iz područnih saveza Prijedor, Banjaluka i Gradiška. Sve u svemu daleko jača liga u odnosu na raniju treću ligu Prijedor.

Ispadanje iz druge lige nije tragično shvaćeno. Trener Vuleta je počeo sa pripremama odmah po završetku proljetne sezone i na pripremama se radilo veoma žestoko. U klub su se vratili Krecelj, Malešević i Panić, koji su predstavljali zaista velika pojačanja. Puno povjerenje je poklonjeno mladim igračima koji su ga višestruko opravdali. Kvočka, Jaćimović, Zdjelar, Vladan Anđić, Šarić i Višić su ranije nego što smo i očekivali stasali u veoma pouzdane igrače i bili su veoma bitan faktor u ekipi.

Okosnicu ekipu su činili Romanići. Brko je čitavu polusezonu igrao profesorski. Dejo i Darko su već izrasli u rutinere, a Nišević i Miljević su odigrali na očekivanom nivou. Jedini ‘’stranac’’ je bio golman Štikovac, koji je u potpunosti ispunio očekivanja.

Dakle, klub se oslonio na domaće snage, cilj je bio šampionska titula, ali ne po svaku cijenu, bitnije je bilo da stasa jedna nova generacija. Ipak, kao što rekoh, mladi igrači su prevazišli očekivanja i odigrali smo sjajnu polusezonu. U trinaest susreta zabilježili smo  devet pobjeda, dva remija i dva poraza. Istina, pobjede su uglavnom bile minimalne, ali to je posljedica mladosti ekipe i činjenice da su protivnici uglavnom igrali potpuni bunker protiv nas.

Već u prvom kolu gostovale su nam Dubrave i faktički pokazale kako će izgledati cijela sezona. Iako su Dubrave dosta kvalitetna ekipa igrali su neshvatljiv bunker, tako da je posjed lopte bio 85-15% u našu korist, a na kraju smo slavili minimalno 2-1. Do kraja polusezone sve utakmice u Omarskoj su bile identične. Jedina ekipa koja je kao pokušala igrati je bila Budućnost iz Šargovca, ali smo faktički njih najlakše savladali sa 3-1, s tim da je trebalo biti ubjedljivije. Pobjedili smo i Borac iz Dubice sa 2-0, a u ostalim susretima smo redom bilježili minimalne pobjede. Savladali smo Obradovac 1-0 sjajnim golom Maleševića iz slobodnjaka u devedesetom minutu, Lauš 2-1 nakon preokreta i sjajne igre Krecelja, te Radnik Urije sa 1-0 golom Panića.

U gostima smo savladali Gomjenicu 3-1 i Vrbas sa 2-1. Te dvije ekipe su bile nešto slabije u odnosu na ostatak lige, što smo iskoristili i zabilježili vrijedne pobjede. Na teškim gostovanjima u Kotor Varošu i Kneževu smo odigrali neriješeno, iako smo bili bliže pobjedi, a jedino smo neshvatljivo razočarali na gostovanjima u Jablanici i Brestovčini. Na ta dva gostovanja smo poraženi i primili smo čak 8 golova, i to je predstavljalo jedinu crnu mrlju u sjajnoj polusezoni.

Proljetna polusezona je jedna od čudnijih u istoriji Omarske. Imali smo prednost nakon polusezone, šampionske ambicije, ekipu je pojačao povratnik Hrvaćanin Mišo, zimske pripreme su bile najkvalitetnije, radilo se sjajno, u prijateljskim utakmicama protiv Slobode iz Mrkonjić Grada, Gomionice, Sloge iz Srpca i Krajine smo pokazali sjajne igre i sa pravom smo očekivali šampionsku titulu.

Međutim, slobodno se može reći da je po nas bila kobna jedna jedina minuta i to osamdeset treća u prvoj utakmici u Dubravama. Na to gostovanje smo otišli raspoloženi, puni snage i igrali sjajno. Sedam minuta prije kraja smo vodili 3-0, međutim tada primamo gol nakon kornera i u čudnoj završnici domaćin do kraja izjednačuje na 3-3. Od tog momenta, pa do kraja sezone mi smo pružili katastrofalne igre sa pokojim dobrim izdanjem.

Konkretno, cijelo vrijeme je trajala trka između nas i Budućnosti iz Šargovca, te Radnika Urije koji se ozbiljno pojačao, uložio mnogo sredstava i na sve načine pokušao osvojiti titulu. Ta dva derbija su bila najznačajnija u sezoni. Oba puta smo gostovali i pretrpjeli oba poraza. U Šargovcu su se najbolje oslikali naši problemi i razlozi  zbog kojih nismo na kraju bili prvaci – nedisciplina igrača i njihov loš odnos prema obavezama i klubu. U najznačajnijoj utakmici sezone, pred skoro stotinjak gledalaca iz Omarske, većina prvotimaca je došla mamurna i nezainteresovana, pa smo poraženi 2-1, iako smo 70 minuta imali igrača više.

Nakon toga smo poraženi i u Prijedoru protiv Radnika. Međutim, na toj utakmici su igrači pružili svoj maksimum, nadigrali domaćina, ali domaćin je imao više sreće, golman Omarske Štikovac nije bio na visini zadatka i poraženi smo 3-2.

Nakon tog remija u prvom kolu protiv Dubrava, poraženi smo u svim gostujućim utakmicama, iako smo u nekim utakmicama (npr. sa Borcem u Dubici, ili protiv Lijevča u Novoj Topoli, i to sa dva igrača manje) bili čitavo vrijeme dominantni. Čitavu polusezonu su nam se dešavale čudne stvari i kao da je sve bilo protiv nas. Jedino su na svojoj koži svo to naše nakupljeno nezadovoljstvo osjetili igrači Vrbasa iz Banjaluke koje smo u Omarskoj razbili 10-0.

Kao što rekoh, za titulu su se borili Omarska, Budućnost iz Šargovca i Radnik Urije, a na kraju je sasvim zasluženo prvak postala ekipe Jablanice. Od ove godine uveden je i baraž za drugoplasiranu ekipu, ali ekipa Budućnosti nije uspjela savladati Tekstilac iz Dervente.

Mi smo na kraju završili na ipak razočaravajućem četvrtom mjestu.

Predsjednik kluba je bio Anđić Nenad, a kompletnui sezonu je trener bio Vuleta Milenko – Bus.

Kao i prethodnih godina, i ove godine smo se takmičili sa 2 mlade selekcije – pionirima i kadetima.

 Igrali smo Područnu ligu Prijedor. Pored Omarske, u ovoj ligi su se takmičili i Rudar PD, Sloboda NG, Partizan Kostajnica, FSA Prijedor, Borac KD, Kozara Orlovci i Brdo.

Pioniri su na kraju završili na 5. poziciji, što i nije neki neuspjeh ako se uzme u obzir da je pionirska ekipa dosta podmlađena, i da će u istom sastavu igrati za pionire još 2 sezone. Pionire je trenirao u jesenjem dijelu Miljević Milibor, a proljećnom Krecelj Anando.

Kadeti su sezonu okončali na 3. mjestu. Mora se uzeti u obzir i da je kadetska selekcija “žrtvovana” zbog seniorske selekcije, jer je gotovo pola kadeta nastupalo za seniore, tako da je kadetska selekcija često bila napotpuna i u slabijem sastavu. Stoga je i osvojeno 3. mjesto relativan uspjeh. Kadetsku ekipu je kroz cijelu sezonu trenirao Vuleta Milenko.

U klubu je radila i selekcija predtakmičara. Ova selekcija broji oko 30 članova. Trener je Macura Mladen. Pjetlići su čitavu zimu igrali Mini-Maxi ligu u balonu Celpak u Prijedoru gdje su zabilježili odlične rezultate u nagovjestili da Omarska ima svjetlu

 Velikim naporom ljudi iz kluba i Uprave, u nekoliko navrata je renoviran teren, tako da je sada u jako dobro stanju, sa dobrom travom i podlogom.

Nakon skoro 40 godina klub je odlučio da trajno riješi problem navodnjavanja terena i to kopanjem bunara. Uz pomoć simpatizera kluba iskopan je bunar dubine 17,5 metara i nadamo se da ćemo time trajno riješiti jedan od osnovnih problema. Počev od 30.juna. 2012. godine teren je redovno zalijevan sa dvije prskalice.