Sezona 2001/02

 Sezona 2001/02

Nakon traumatičnog ispadanja iz druge lige, po drugi put smo posle rata nastupali u trećoj ligi. Ovaj put je postojala i četvrta liga,  a u trećoj ligi je nastupali ukupno 14 klubova. Realno, na početku sezone mi nismo imali ambicija za šampionsku titulu, a takve ozbiljne ambicije je  istakao Partizan iz Kostajnice.

Trener je ostao Rosić Miroslav Mingo i klub je svjesno pristupio podmlađivanju ekipe. Iz kluba su otišli: Macura, Čobanović, Kvočka Mladen, Jokić Mladen Braco i Milutinović, a Berić je prestao sa igranjem. No, pojavili su se neki novi klinci. Šiljegović i Bariša su postali nosioci igre. Miljević se vratio u staru formu, igrao je sjajno i čak 25 puta u toku prvenstva zatresao protivničku mrežu. Pokac, Kinac, Šamo, Stojin, Kraćo, Protić, Dakić i Anđić Dalibor su već bili standardni i iskusni igrači. Na poziciji golmana su se ravnopravno mijenjala dva Jokića: već iskusni Ivanko i nadolazeći talentovani Mladen.

Iz mlađih kategorija su se priključili: Obradović, Predojević Zoran i Romanić Zoran Zola.

Kao što rekoh ušli smo bez šampionskih ambicija, pa je tako i krenulo, kilavo. Protivnici su bili dosta ozbiljniji u odnosu na iskustvo od prije dvije sezone. Na otvaranju sezone smo poraženi u Saničanima 3-2 i sve do šestog kola sve se odvijalo po sistemu: pobjeda kod kuće, poraz u gostima. U tom šestom kolu poraženi smo u Kostajnici protiv Partizana sa 5-2, i u tom momentu je izgledalo da niko ne može zaustaviti Partizan. Ipak, već u sledećem kolu smo zabilježili prvu gostujuću pobjedu, savladali smo Omladinac u Drakseniću sa 3-0, vratili samopouzdanje, ekipa je već pokazivala sve bolju i bolju igru i do kraja jesenje polusezone smo zabilježili 4 ubjedljive pobjede uz samo jedan poraz i to u Oštroj Luci.

Uglavnom, prvi dio polusezone smo završili na drugom mjestu sa samo 4 boda zaostatka za Partizanom. Igre u završnici su ulile dosta elana i donesena je odluka da se na proljeće pokuša osvojiti tiula.

Kinac je otišao u Rudar, ali se vratio Sijena, a odbranu je pojačao Baltić Dejan. Pripreme za proljeće su počele odmah nakon Božića, u toku priprema je odigrano čak 13 prijateljskih utakmica i ekipa je u prvenstvo ušla silovito.

To su na svojoj  koži najprije osjetili igrači Sloge iz Rakelića. Faktički smo ih potpuno razmontirali sa 9-0. Pobjede su bile zaista ubjedljive. Pali su zatim Željo u Prijedoru 3-1, pa Rasavci 6-0. Uslijedilo je potom najteže gostovanje. U Drakseniću smo igrali protiv ekipe Ravni. Gostovanje je bilo teško, ali ne zbog protivnika već zbog neuslovnog terena, tako da je susret više ličio na vaterpolo, nego na fudbal. Ipak, uspjeli smo slaviti sa 3-2 i nastaviti pobjednički niz.

Nakon toga su pali Potkozarje Simil i Žitopromet u Prijedoru i došao ja red na velik derbi. Partizan je takođe pobjeđivao redom, tako da je prije susreta u Omarskoj i dalje imao prednost od 4 boda. Na stadionu se skupilo dosta navijača, bio je i razglas, gostujući navijači, pa čak i specijalci sa psima. U sjajnoj utakmici, propustili smo dosta šansi, ali je bio dovoljan jedan pogodak Miljevića za pobjedu od 1-0. Smanjili smo prednost na 1 bod i što je najvažnije unervozili do tada  bezgrešan Partizan. U sledećem kolu smo ubjedljivo savladali Omladinac sa 8-2, a onda je uslijedio rasplet.

Mi smo gostovali u Vodičevu kod Plamena. Pribojavali smo se tog gostovanja, jer smo očekivali da će ekipa Plamena zbog blizine Kostajnice biti posebna gruba. Ipak, pokazalo se da smo bezrazložno strahovali, jer je naša ekipa bila zaista spremna i u naletu, te smo lagano savladali Plamen sa čak 6-1. U tom kolu je kiksao Partizan, odigrao je samo 0-0 protiv OFK Prijedora i mi smo po prvi put zasjeli na prvo mjesto.

Do kraja su nas čekale još tri utakmice. Prvo smo sa 3-0 lagano obradili posao protiv OFK Prijedora, a u pretposlednjem kolu smo imali poslednji ispit protiv slabih Rasavaca. Međutim, Rasavci su bili stimulisani da odigraju dobro, sudije beskrupulozne, teren kratak i veoma slab, a na sve to pet minuta prije početka meča Rasavce je pogodilo i strahovita oluja. Ipak, naši igrači su ostali zajedno na centru, pokisli, a onda odigrali odlično, savladali Rasavce sa 2-0 i faktički obezbjedili titulu.

Titula je ovjerena u poslednjem meču ponovo protiv Podgrmeča iz Oštre Luke. Za razliku od sezone  1999/00 ovaj put su doputovali i uveličali proslavu titule. Omarska je pobjedila sa 6-1 i ponovo se vratila u drugoligaško društvo.

To je bilo jedno silovito proljeće. Dvanaest utakmica, svih dvanaest pobjeda i gol razlika čak 55-8.