Sezona 2003/04

Nakon potpunog raspada u finišu sezone 2002/03 klub se faktički ugasio. U Omarskoj je tih godina vladala fudbalska euforija, ali za malim fudbalom na turniru kod Marića. Dakle, nije bilo uprave, nije bilo treninga. U takvom stanju iznenadio nas je poziv iz FSRS-a da i u sezoni 2003/04 nastupamo u okviru druge lige Zapad. Naime, opet je reorganizovana druga liga, te su ponovo formirane tri grupe sa po 14 klubova. Osim toga, Omladinac iz Brestovčine je izbačen iz lige i Omarska je ostala drugoligaš.

            Ali, to nije bio plus, već veliki minus. Ta vijest je javljena početkom avgusta, petnaest dana prije početka prvenstva. Ispočetka je nije imao ko ni primiti u klubu. Igrači nisu bili spremni, a niko nije htio da se prihvati trenerskog posla. Ipak, za trenera je imenovan Radanović Zoran Pokac i bez ikakvih priprema se ušlo u prvenstvo, te je epilog bio poznat i prije početka. Ovo je definitivno bila sezona užasa za naš klub.

            Radanović je uspio sakupiti nekakvu ekipu. Branio je Jokić Mladen, u odbrani su igrali Anđić, Protić, Sredić, Šamo, Šoškan, Obradović i Zola koji je već te sezone postao standardan u ekipi. U srednjem redu su igrali Joškić, Macura Željko, Macura Mladen, Kraćo, Jokić Mladen Braco, Dakić i Šunić, a u napadu Miljević, koji je te godine jedini bio na visini zadatka, Krecelj i Petrović.  Debitovao je te godine i Nišević Dejan.

            Kao što se vidi pojačanja su bili Macura Željko, koji je igrao zadovoljavajuće, ali to nije bio onaj stari Macura i Joškić Duško, koji se tada već bio posvetio sudijskom pozivu.

            Ekipa u principu nije bila loša, škripalo je u odbrani, ali je osnovni problem bio što nije bilo uprave i što je u ekipi vladala apatija i ubjeđenje da ne možemo ništa uraditi. Osim toga, ekipa je bila potpuno nespremna i doživljavali smo potpuni pad u igri u drugom poluvremenu.

             U prvom kolu smo dočekali Mladost iz Kotor Varoša, a taj meč , kao i meč trećeg kola protiv Naprijeda smo izgubili sa po 2-1  isključivo zbog fizičke nepripremljenosti. Ipak, u petom kolu smo osvojili prvi bod protiv Vrbasa zahvaljujući het triku Miljevića, a već u sledećem smo ostvarili i prvu pobjedu nad Ravni sa 2-1. Tada nam se probudila mala nada, jer se ekipa već pomalo i fizički popravila, ali nas je potom ponovo demoralisala Župa iz Milosavaca. Župa je tada bila u usponu, tek su bili ušli u drugu ligu sa velikim ambicijama i razbili su nas u Omarskoj sa 5-1, čime su izjednačili najteži domaći poraz. Do kraja jesenjeg dijela prvenstva smo uspjeli ostvariti obe pobjede kod kuće, obe minimalne, protiv Sloge iz Trna i Teslića, ali doživjeti i najteži prvenstveni poraz. U Dubici smo poniženi 9-1, a zbog neuplaćene kotizacije nije nam ni dozvoljeno da igramo u Laktašima. Možda i bolje, jer u tom slučaju možda poraz u Dubici ne bi bi najteži.

            U svakom slučaju, izgurali smo nekako polusezonu, uglavnom kao posmatrači, s tim da smo bili zadovoljni što je klub uopšte opstao. Nismo imali ozbiljnijih šansi za opstanak, ali u zimskoj pauzi došlo je do nekih poboljšanja u klubu. Za trenera je imenovan legendarni Zubanović, koji ipak nije ispunio očekivanja. Treniralo se solidno i krenuli smo u drugi dio sezone, da spasimo čast .

            Na startu smo pobjedili Slogu iz Srpca sa 1-0, ali smo već na sledećoj utakmici u Omarskoj poraženi protiv Krila Krajine sa 1-0, nakon brutalne sudijske krađe, što nas je pogodilo više od poraza. Time je i definitivno nestala nada u opstanak, splasnuo je djelimični entuzijazam koji je vladao na početku sezone i ostalo je samo da nekako završimo sezonu.

            Ipak, i u tim trenucima, uspjeli smo do kraja prvenstva sačuvati čast. Ostale su u sjećanju pobjede protiv Sloge iz Podgradaca 4-0, Borca iz Dubice sa 3-2 i Slobode iz Mrkonjić Grada sa takođe 3-2, ali i težak poraz u Tesliću 7-0.

            Na kraju sezone, Laktaši su u uzbudljivoj borbi osvojili titulu ispred Župe, a ispali smo mi i Krila Krajine koja su se tada i ugasila. Nije bilo nikakve reorganizacije, odustajanja niti kažnjavanja, tako da smo morali nazad u treću ligu, gdje nam je realno i bilo mjesto.