Category: 
Ekipa 2012/13
Stoje: Vuleta Milenko (trener), Marić Nebojša, Zdjelar Darko, Andjić Vladan, Jaćimović Ognjen, Grahovac Borislav, Nišević Dejan, Malešević Nemanja, Krecelj Anando, Štikovac Nikola
čuče: Nišević Nemanja, Hrvaćanin Mirko, Kolundžija Marko, Miljević Milibor, Panić Vedran, Romanić Dejan, Romanić Bojan, Popović, Begović Nikola
Omarska je na sjajan način proslavila 40 godina postojanja, jednom od najuspješnijih sezona u istoriji.
Nakon izgubljene titule u prethodnoj sezoni klub je bio još odlučniji da u ovoj sezoni popravimo greške i osvojimo prvenstvo. U klubu su ostali svi igrači, osim Šarić Srđana, ali smo dobili dva sjajna pojačanja. Napokon su se sklopile kockice da Marko Kolundžija zaigra za Omarsku, a kao sjajno pojačanje se pokazao i Grahovac Borislav.
Uprava je više manje ostala ista sa Anđić Nenadom (jesen), te Svetom Kreceljom (proljeće) na čelu i članovima: Stjepanović Miloradom, Anđić Milenkom Lemijem, Grabež Daliborom, Dakić Sinišom, Drinić Zoranom, Pušac dr Mladenom, Zdjelar Dejanom, Nišević Jovom, Gruban Dušanom i Prcać Predragom, a trener je i dalje kompletnu sezonu bio Vuleta Milenko – Bus.
Prvi golman ekipe je bio Štikovac, a u nekoliko navrata ga ja odlično zamjenio Begović. Romanić Bojan i Malešević su doktorski odrađivali posao kao štoperski par vjerovatno kao najbolji štoperski par u istoriji kluba, a po bokovima su odlične partije pružali Anđić Vladan, Nišević Dejan i Višić. U sredini terena su sjajno igrali Krecelj, Kolundžija, Romanić Dejan i neumorni Grahovac, a mladi Zdjelar i Nišević Nemanja su odlično koristili svoje šanse. U vrhu napada su igrali Jaćimović, Panić i Mišo Hrvaćanin.
Dakle, sa jakim igračkim sastavom i nakon dobro odrađenih priprema u prvenstvo smo ušli sa najvišim ambicijama i onda šokantan start. U prvom kolu smo veoma lako kod kuće savladali slabu Ravan iz Međeđe sa 5-1, a potom smo pretrpjeli dva poraza zaredom u Prijedoru od Radnika 2-1 i u Obradovcu 4-0. Utakmica protiv Radnika je odigrana na gradskom stadionu po nemogućim uslovima (40 stepeni) i poraženi smo 2-1, s tim da je Kolundžija promašio penal i sigurni smo da bismo u regularnim vremenskim uslovima ostvarili bolji rezultat, ali smo nakon toga potpuno nadigrani u Obradovcu i poraženi sa 4-0.
U ekipu i klub se uvukao crv sumnje u pogledu našeg kvaliteta i mogućnosti, jer nam je predstojalo teško gostovanje u Kozarskoj Dubici, a glavni konkureti (Radnik, Budućnost, Krupa) su već počeli odmicati na tabeli. Nakon ova dva poraza održan je zajednički sastanak svih u klubu, svi su se konsolidovali, i narednom periodu dali sve od sebe i Omarska je iz ponora ušla u istorijsku seriju od 14 pobjeda (rekord je 18 u sezono 2004/05, ali u znatno lakšoj ligi).
Ta serija je počela pobjedom u Dubici 1-0 golom Grahovca. Potom je u Omarskoj savladano ambiciozno Potkozarje iz Aleksandrovca sa 2-0, pa Omaldinac iz Brestovčien sa 2-0 u gostima. Taj susret je prekinut pri tom rezulatu na poluvremenu zbog napada domaće uprave na suca, iako nisu imali nikakvog razloga za to i do kraja susreta bi doživjeli debakl. Inače to je bio samo odraz krize u Brestovčini i taj klub je kasnije istupio iz lige.
Potom smo imali četiri nešto lakše utakmice. Kod kuće smo ubjedljivo savladali Progres i Dubrave (oba puta sa po 4-1), te u gostima Lauš (2-0) i raspadnutu Slogu iz Trna sa 4-0, nakon čega je uslijedio derbi jeseni protiv Budućnosti iz Šargovca. U taj susret smo ušli potpuno izjednačeni bodovno i gol razlikom. U idealnim vremenskim uslovima i u lijepom ambijentu, bili smo mnogo bolji i slavili 2-1, a posebno se istakao dvostruki strijelac Panić. Preuzeli smo tron i ispostaviće se da ćemo ga sačuvati do kraja.
Do kraja jeseni smo pobjedili Brdo u Hambarinama 6-1 i veoma dobru Krupu sa 2-0 u Omarskoj i otišli na pauzu sa 5 bodova prednosti u odnosu na Budućnost iz Banjaluke.
U toku zimske pauze došlo je do bitne promjene. Kolundžija je otišao u Austriju, Malešević je već nakon tri kola napustio klub, a vratio se Romanić Darko i došao je Đenadija Marko. Desile su se promjene i u drugim ekipama. Obradovac, Dubrave , pa i Radnik nakon prvog kola su potpuno oslabljeni ušli u prvenstvo, a sjajne igre su pružali Budućnost, Krupa i posebno Progres iz Kneževa.
Nama je najbitnija bila prva utakmica u Omarskoj protiv komšija Radnika Urije. Ponovo je Panić bio sjajan i sa svoja dva gola je srušio Radnik, a Radnik se nakon tog faktički raspao. Potom smo imali dosta težak meč u Međeđi, ali smo uspjeli savladati Ravan sa 2-1 golom Miše Hrvaćanina u samom finišu susreta.
Inače proljetni raspored je bio specifičan. Kod kuće smo igrali protiv lakših protivnika, a u goste smo išli ekipama iz vrha tabele. Tako smo kod kuće bili zaista ubjedljivi protiv Obradovca i Borca iz Dubice sa po 6-0, a Omladinac iz Brestovčine nije ni doputovao jer je istupio iz lige. Prava uzbuđenja su se dešavala na gostovanjima. Nakon 14 pobjeda poklekli smo u Aleksandrovcu. Potkozarje nas je savladalo sa 1-0 golom iz slobodnjaka u 87 minutu, a mora se istaći da domaćin u tom susretu nije štedio sportska i nesportska sredstva da nas pobjedi.
Potom je uslijedilo antologijsko gostovanje u Kneževu, protiv Progresa koji je bio u velikoj seriji pobjeda i sa ozbiljnim šansama da izbori baraž. Pred mnogobrojnom publikom slavili smo 2-1, a utakmica će ostati u sjećanju jer su po završetku susreta domaći gledaoci uletjeli u teren u namjeri da se fizički obračunaju sa našim igračima. Srećom prošlo je bez posljedica.
Potom smo potpuno neočekivano nadigrani u Dubravama i izgubili smo 3-0, te smo pod pritiskom otišli na utakmicu u Šargovac. Trebao nam je bod, ali smo pogotkom Hrvaćanina slavili sa 1-0 i matematički obezbjedili titulu i plasman u drugu ligu. Utakmica je bila vrlo teška. Golman Štikovac nije branio zbog kartona, Panić je dobio crveni karton sredinom prvog poluvremena, a Krecelj se takođe povrijedio u prvom poluvremenu.Ipak, Begović je sjajno branio, a ostali mladići su odigrali srčano i donijeli odlučujuću pobjedu.
Već nakon susreta u Šargovcu smo proslavili pobjedu i faktički završili prvenstvo, te smo se opustili dozvolili sebi da u poslednje dvije nama nebitne utakmice doživimo dva poraza od Brda i Krupe, ali to nije umanjilo sjaj jedne uspješne sezone, u kojoj smo u 26 kola, čak 20 puta slavili i samo 6 puta poraženi, bez ijednog remija.
Osim nas u drugu ligu se kroz baraž plasirala i Krupa,a iz lige je ispao samo Omladinac iz Brestovčine.
Osim uspjeha u prvenstvu, ove godine smo bili uspješni i u kupu. Po prvi put je u okviru kupa RS igran i kup grada Prijedora, a u finalu smo igrali sa Rudarom. Vodili smo 1-0 do 88 minute, ali je tada Rudar izjednačio i kasnije bio uspješniji nakon izvođenja penala.
Omladinske selekcije su osvojile Mini- maxi ligu u kategoriji pjetlića. Slavili su na Sansko – unskoj regiji, te na Republičkom takmičenju u Bijeljini. Pioniri su zauzeli 2. mjesto u svojoj ligi, a kadeti 5. Raduju nas talentovane generacije koje dolaze , posebno one 2000. i 2001. godište, u čijim redovima nastupa nekoliko dječaka za koje su pokazali interesovanje veliki fudbalski menadzeri.
