Jedna veoma turbulentna polusezona. Počela je katastrofalno, ali je završena sasvim zadovoljavajuće, čak se može reći uspješno, jer je sakupljen zadovoljavajući broj bodova (19), a afirmiisani su neki novi mladi igrači, posebno Stojnić i Delić.
Omarska je nastavila sa svojom filozofijom, oslanjanjem na vlastite snage i sa veoma malo promjena. U ljetnjem prelaznom roku klub su napustli Rosić Đorđe (Rudar) i Nišević Nemanja (Sloga Rakelići), a nakon prvog kola na treninge nisu dolazili Romanić Dejan i Dragan zbog privatnh obaveza, ali i nezadovoljstva na turnirima malog fudbala. Dva fudbalera od kojih se očekivalo da eksplodiraju ove godine, ali nažalost propustili su kompletnu polusezonu. Stoga se otvorio prostor za talentovanog Duška Stojnića koji je zaigrao od drugog kola i posebno Milana Delića, koji se priključio prvom timu posle desetog kola i značajno doprineo buđenju ekipe. Osim njih dvojice debitovali su i kadeti Radanović Dario i Jokić Stefan, a kao jedino pojačanje doveden je povratnik Milinković Dušan iz Slobode.
Uprava je ostala ista na čelu sa Svetom Kreceljom, a kao trener je nastavio da radi Milenko Vuleta. Gro ekipe je ostao isti. Na golu je uglavnom stajao iskusni Jokić Mladen, a po potrebi ga je mjenjao Drinić Nikola. Odbranom je komandovao Romanić Bojan, a standardni su bili: Anđić, Višić, Nišević Dejan, te po potrebi Pađan, Jokić Marko i Milinković. U sredini terena su gospodarili iskusni Grahovac, Zdjelar, Romanić Darko i Panić, a pomagali su Vučenović i Radanović Mario. Napad su predvodili Krecelj i Rosić Branko koji je u potpunosti sazrio i preuzimao sve veću odgovornost. Njih dvojica su i bili najbolji strijelci ekipe u jesenjoj polusezoni sa po 8 golova. Osim njih dvojice u napadu su igrali i Hrvaćanin i Pušac Milan.
Prvenstvo je ove godine bilo mnogo uzbudljivije i liga mnogo teža. Naime, pred početak prvenstva FSRS je donio odluku o smanjenju prve lige, što se odrazilo i na našu ligu, pa je postojala mogućnost da na kraju ispadnu čak 4 ekipe. Zbog toga su se mnogi klubovi pojačali pred početak sezone i mnogo ozbiljnije ušli u prvenstvo. Sa druge strane, više klubova je istaklo ambicije za plasman u viši rang, ali su se na kraju kao favoritit izdvojili Borac iz Šamca i Jedinstvo iz Žeravice.
U prvom kolu Omarska je poražena u Laktašima sa 4-1, iako je 60 minuta imala igrača više. Već tada je bilo vidljivo da pripreme nisu urađene najbolje i da u ekipi ne štima sve kako bi trebalo. Ipak, u drugom kolu kod kuće smo rutinski savladali Proleter iz Teslića sa 2-0, pa nije bilo mjesta za paniku. Uslijedio je poraz u Srpcu 2-0, pa urnebesna pobjeda protiv Sloge iz Trna 4-3. Sloga je vodila dva puta, ali je Omarska uspjela u samom finišu preokrenuti rezultat i osvojti sva tri boda. Po dva gola su dali Krecelj i Hrvaćanin. Međutim, nakon te pobjede nastupila je kriza.
Prvo smo dva puta poraženi na gostovanjima u Šamcu i Karanovcu sa po 3-1, a potom smo u sedmom kolu dočekali Slogu iz Doboja. Sudija Vukota je imao nekoliko diskutabilnih odluka na štetu Omarske, te mu je u 23. minutu Romanić Darko istrgnuo pištaljku iz usta i bacio. Vukota je signalizirao da ga je tom prilikom Darko i udario (mada se to na snimku ne viidi) te je prekinuo utakmicu. Omarska je tako tu utakmicu izgubila sa 3:0 službenim rezultatom, te ostala do kraja polusezone bez Romanić Darke i nastavila seriju od čak 7 utakmica bez pobjede.
Redali su se porazi u Novom Gradu, Dubravama, te kod kuće remi bez golova protiv Mladosti iz Slatine i poraz protiv Jedinstva iz Žeravice. Ipak, kako su se porazi redali, svi u klubu su postajali svjesniji teške situacije, te su mobilisane sve snage, igrači su počeli redovnije i ozbiljnije treniratii, priključena je većina kadeta i posebno treba izdvojiti mladog Delić Milana koji je nakon kažnjavanja Roamnić Darke, morao od prve minute u seniorskoj konkurenciji preuzeti veliku odogvornost i koji je svojom požrtvovanošću, borbenošću, ali i znanjem uticao na kompletnu ekipu da se trgne i da počne bolje igrati.
U dvanaestom kolu smo napokon pobjedili u gostima i to protiv favorizovanog Ljubića. Slavili smo 2-1 golovima Rosića i Krecelja. Ekipa je ušla u formu i u sledećem kolu katastrofalno porazila Polet 1926 iz Broda sa čak 8-0. Nastavili smo sa pobjedama, pa je Omarska u sledećem kolu kao gost savladala i Vranjak sa 3-2, a potom jesenju polusezonu okončala još jednom ubjedljivom pobjedom od 8-0 protiv fenjeraša Ozrena. Zahvaljujući seriji do 4 pobjede u finišu prvenstva, Omarska je pobjegla sa dna i jesenju polusezonu završila na destom mjestu sa 19 bodova.
MVP polusezone je Anđić Vladan koji je jedini odigrao sve utakmice, Krecelj Anando je imao najbolji prosjek ocjena (6,87), a Krecelj i Rosić Branko su bili najbolji strijelci sa po 8 postignutih golova.










Category: 