Sezona 1999/00

Nakon ispadanja iz druge lige, klub se reorganizovao, oformila se uprava i ozbiljno se prišlo zadatku – povratku u drugu ligu. Došlo je i do definitivne smjene generacije. Neki stariji igrači su definitivno prestali sa igranjem, među njima Delić Zoran i golman Malešević. Miljević je i dalje bio na privremenom radu u drugim klubovima, tako da je teret pao na sledeće igrače: Milutinovića, Kinca, Berića, Dakića, Šamu, Kraću, Vučkovca, Pokca, Sijenu i Savića. Te sezone su za Omarsku počeli nastupati Popović Duško Stojin – univerzalac, po potrebi špic, po potrebi golman, talentovani Jokić Mladen Braco koji će dugo godina biti oslonac naše igre u sredini, Kvočka Mladen – igrač koji je možda izgubio najmanje lopti od svih igrača sredine terena i Grabovica, napadač koji je relativno rano prekinuo karijeru.

            Da se misli ozbiljno, vidjelo se i po pojačanjima. Iz Rudara su dovedeni golman Čobanović i Janjetović Zoran, dva igrača koji su doskora bili nosioci igre Rudara. Trener je u toku cijele sezone bio Vinko Lazić.

            Ta treća liga bila još na jedan način zanimljiva. Nakon što smo odigrali svoju najdužu ligu (18 klubova) čekala nas je liga sa samo 8 učesnika. Naime, treća liga, grupa Prijedor je tada predstavljala poslednji stepen takmičenja sa ukupno 16 klubova. Liga je bila podjeljena u dvije grupe, nakon čega su po dvije prvoplasirane išle u baraž, a samo je pobjednik baraža ostvarivao plasman u drugu ligu.

U našoj grupi su nastupali: Ravan iz Međeđe, Ravnice, Trnopolje, Rasavci, Ljubija, Karan, te prijedorski klubovi OFK Prijedor i Željezničar. Radilo se o klubovima koji su uglavnom tek obnovili rad, a navedeni prijedorski klubovi su veoma kratko postojali i ubrzo su prestali sa radom.

Dakle, u ovu ligu smo ušli sa najvišim ambicijama, na pripremama se dobro radilo i onda šok u prvom kolu. Gostovali smo u Međeđi, očekivali laganu pobjedu, ali smo poraženi 3-2. Iako je došao kao proslavljeni golman Čobanović je na toj utakmici primao neshvatljive golove. Odmah da kažem da je u nastavku sezone Čobanović u potpunosti dokazao svoju klasu.

U sledećem kolu smo kod kuće savladali Trnopolje sa 6-0, učinilo nam se da je prvi poraz samo slučajnost, a onda opet poraz u Ravnicama 2-1. Tad smo se već zabrinuli, ali ispostavilo se da su ti porazi ipak bili samo plod potcjenjivanja lige, ekipa se uozbiljila i pokazalo se da mi u toj grupi ipak nemamo adekvatnog rivala. U sledećih osam kola, zabilježili smo osam ubjedljivih pobjeda protiv nedoraslih protivnika te ubjedljivo osigurali prvo mjesto u grupi i plasman u baraž, tako da smo se u poslednjih pet kola opustili i dozvolili sebi nešto slabije rezultate, ali isto tako odmorili ekipu i bili u potpunosti spremni za baraž.

U baražu nas je prvo u polufinalu čekao ambiciozni Slaven iz Dobrljina. Igrale su se dvije utakmice, ali je sve već riješenu u prvoj utakmici u Omarskoj. Kinac je bio u sjajnoj formi i postigao het trik u ubjedljivoj pobjedi 5-1. U revanšu smo samo potvrdili kvalitet, slavili smo ponovo sa 3-0, a Kinac je postigao još dva gola.

U finalu baraža smo igrali protiv ekipe Podgrmeč iz Oštre Luke. Prva utakmica se igrala u Oštroj Luci. Ponovo je sjajno igrao Kinac, koji je postigao prvi gol iz slobodnog udarca, do kraja su Stojin i Sijena potvrdili našu pobjedu 3-1. Podrgmeč nije ni doputovao na revanš, tako da smo dosta lako došli do šampionske titule i povratka u drugu ligu.