Category: 
Omarska je sjajno odigrala svoju prvu polusezonu u prvoligaškom društvu, te je bila istinski hit kako po igrama na terenu, tako i po podršci koju je imala na tribinama u Omarskoj, ali i na gostovanjima. Utakmice u Omarskoj je prosječno pratilo više od 800 gledalaca i vladala je istinska euforija.
Omarska je ozbiljno shvatila nastup u prvoj ligi. Stručni štab je pojačan, pa je osim trenera Vulete angažovan i Zlatko Jelisavac, iskusni trener iz Novog Grada, a njima dvojici je u radu pomagao i Ognjen Gavranović. Što se tiče igračkog kadra, Omarsku je napustio samo Andrej Ratković, koji je prešao u BSK, a pristigla su ozbiljna pojačanja. Najveće pojačanje je predstavljao povratak Ognjena Jaćimovića, a osim njega pristigli su i Lukas Gavranović (Austrija), Stević Miloš (FSA) talentovani golman Trninić Aleksa (Rudar) i Šunić Danijel (takođe povratnik iz Borca). Na pripremama se radilo zaista odlično i ekipa je potpuno spremna ušla u prvenstvo.
Dakle, uz pomenuta pojačanja, ekipa je ostala faktički ista kao i poslednjih desetak godina. Na golu je standardan bio Jokić Mladen, a Trninić je odlično iskoristio prilike koje je imao, te je sigurno da je pred njim lijepa budućnost. Što se tiče odbrane, igrala je već standardna postava na čelu sa Romanić Bojanom. Štopere su igrali Romanić Dragan, Nišević i Ratković Mario, a bekove Anđić, Lajić i Marmat. U sredini su standardni bili Grahovac, Vračar i Romanić Darko, svoje minute su imali i mladi Stojnić i Šunić, a ostao je žal što je zbog povrede izostao Zdjelar Darko. Možda najjače adute smo imali u napadu, gdje je dominirao trojac Jaćimović-Rosić-Panić, koje su uspješno znali zamjeniti Krecelj, Lukas Gavranović i Stević.
Uglavnom pripreme su odlično obavljene i Omarska je ušla u prvenstvo ne znajući koji su joj krajnji dometi i kako će se snaći u duelima sa ‘’starim’’ prvoligašima, a snašla se odlično. Već na prvom gostovanju u Foči pod svjetlošću reflektora u jednoj odličnoj utakmici Omarska je protiv kvalitetnog protivnika odigrala neriješeno 1-1 i pokazala da će biti tvrd orah mnogim prvoligašima. Ostaće zapisano da je prvi gol u prvoligaškom društvu za Omarsku postigao Rosić Branko.
Već u drugom kolu, viđena je rapsodija u Omarskoj. U Omarskoj je gostovao Ljubić, a pred prepunim tribinama i u sjajnoj atmosferi Omarska je slavila sa 2:1 nakon preokreta. Nakon pobjedonosnog gola Jaćimovića viđena je prava euforija na tribinama, koja će postati pravilo na utakmicama Omarske. Navijači Omarske su zaista bili dvanaesti, pa i trinaesti igrač ove polusezone i bilo je istinsko uživanje prisustvovati svim utakmicama na stadionu ‘’Kičemska lokva’’.
Uglavnom, nakon prva dva kola, bilo je jasno da Omarska nije zalutala u prvu ligu i da će ovo biti uspješna polusezona. U trećem kolu Omarska je na gostovanju u Janji slavila sa 1:0 i tako zabilježila prvu gostujuću pobjedu, a potom je u jednoj tvrdoj utakmici savladala i Željezničar iz Banjaluke sa 1:0 i tako napravila start iz bajke.
Nakon toga uslijedio neočekivan poraz u Kozarskoj Dubici, protiv Borca. Poraženi smo sa 3:2, a poraz je bio neočekivan jer je Borac u tom momentu bio u velikoj krizi. Ipak uslijedile su pobjede protiv Modriče (3:0) i protiv Budućnosti u Pilici (2:0) tako da je Omarska nakon sedam kola bila u samom vrhu prvenstvene tabele sa 16 bodova.
Vrhunac polusezone se desio u kupu Bosne i Hercegovine. Omarska je po prvi put nastupila u ovom takmičenju, a voljom žrijeba za protivnika je dobila Rudar iz Prijedora. Pred više od 1.500 gledalaca utakmica je završena neriješeno 1-1, a nakon boljeg izvođenja penala Omarska je slavila sa 6-5 i plasirala se u osminu finala.
Nakon tog velikog uspjeha došlo je i do očekivanog umora u ekipi pa su uslijedili nešto lošiji rezultati. Kod kuće smo odigrali dvije utakmice bez golova, protiv Slavije i Krupe, s tim da smo bili prva ekipa koja je Krupi otkinula bod. Slavili smo 3:1 na gostovanju kod Kozare u Gradišci, a potom nesretno poraženi u Derventi, 1:0 golom u sudijskoj nadoknadi.
Međutim i sami smo se morali uvjeriti da ne može sve u životu ići bez problema. Sa nestrpljenjem smo očekivali susret osmine finala Kupa BiH. Voljom žrijeba odlučeno je da u Omarskoj dočekamo federalnog prvoligaša, Igman iz Konjica, tako da smo bili uvjereni da imamo realne šanse za plasman u četvrtfinale. Dan prije utakmice održano je obavezno COVID testiranje i kao grom iz vedra neba nas je pogodila informacija da je čak devet osoba pozitivno, među njima i veliki broj nosilaca igre.
U takvoj situaciji, veoma oslabljeni, faktički sa samo 11 igrača, odigrali smo junački, koliko smo mogli, ali je Igman ipak bio bolji i na kraju slavio sa 1:0.
Nakon toga, uslijedla su još burnija dešavanja. Desetkovana Omarska je zbog zdravstvenih problema zatražila odlaganje utakmice sa Slobodom iz Novog, ali gosti nisu pristali. Sve je to mobilisalo preostale zdrave i poluzdrave fudbalere, ali i navijače Omarske. Viđeno je nevjerovatno jedinstvo i požrtvovanje igrača i uz gromoglasnu podršku navijača Omarska je slavila sa 2-1.
Ipak, korona je ostavila teške posljedice na ekipu i trenažni ciklus pa je Omarska u poslednja tri kola zabilježila tri poraza, s tim da smo jedino istinski nadigrani u Etno selu Stanišići, gdje nas je Zvijezda savladala sa 5-2.
Na taj način Omarska je prvi dio sezone završila na šestom mjestu sa 24 boda.
Što se tiče individualnog učinka, MVP polusezone je Milan Vračar sa 96,5 osvojenih bodova. Milan je jedini odigrao svih 15 utakmica, s tim da je Panić Vedran proveo najviše minuta u igri (1201). Najbolji prosjek ocjena su imali Rosić Branko i Jaćimović Ognjen (6,96), a najbolji strijelac tima je bio Rosić Branko sa 7 postignutih golova.
Urađeni su značajni radovi i na infrastrukturi. Uz veliku pomoć Arcelor Mittala završen je drugi dio tribina, sa još tri stotine sjedećih mjesta, a na stadionu je postavljen i semafor, dar Ardov Darke. U svim projektima veliku pomoć smo imali od Grada Prijedora, ali i mnogobrojnih članova sponzorskog pula.
Sve u svemu, jedna sjajna polusezona u kojoj je klub u svim aspektima napravio jedan iskorak i polusezona za koju se može reći da je istorijska.
